Preminuo je Zvonimir Šeparović, nekadašnji ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske

Jučer je u 94. godini u Zagrebu preminuo
Zvonimir Šeparović, političar, pravnik i bivši ministar., piše Večernji list. 

Rođen je 14. rujna 1928. u Blatu na Korčuli gdje je završio osnovnu
školu. Gimnaziju je pohađao u Dubrovniku i Splitu gdje je maturirao
1947. Iste godine upisao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Tijekom
studija radio je kao novinar u Studentskom listu i na Radio zagrebu.
Diplomirao je 1953. Po završetku fakulteta radio je nekoliko godina u
pravosuđu. Od 1955. do 1961. bio je djelatnik Kotarskog suda u Krapini,
Okružnog suda u Zagrebu i Okružnog suda u Karlovcu. Asistent na pravnom
fakultetu u Zagrebu postao je 1961. Te godine je magistrirao iz
kaznenopravnih znanosti s temom „Žrtva krivičnog djela“.

Od 1963. do 1965. boravio je na Max-Planck-Institutu za kazneno i
međunarodno pravo u Freiburgu gdje je dovršio specijalizaciju.
Doktorirao je 1966. na Pravnom fakultetu u Ljubljani s temom
„Krivično-pravna zaštita sigurnosti saobraćaja“. Docent je postao 1967. a izvanredni profesor 1972. Te godine dobio je
Fulbrigtovu stipendiju za specijalizaciju u Wasrensburg, MI, SAD.
Redovni profesor postao je 1979. Kao stipendist Humboldtove zaklade
1979/80 bio je u Kolnu, Freiburgu i Berlinu. Bio je prodekan 1975. a
desetljeće kasnije dekan Pravnom Fakulteta. Utemeljitelj je
Jugoslavenskog viktimološkog društva 1985. Rektor Sveučilišta u Zagrebu
bio je od 1989. do 1991.

Nakon demokratskih promjena 1990. utemeljio je Hrvatsko viktimološko
društvo.

Kao nestranačka osoba postao je ministar vanjskih poslova u
vladi Franje Gregurića 1991. U pogledu vanjske politike nije se slagao s
predsjednikom Franjom Tuđmanom. Slijedeće, 1992. imenovan je za stalnog
predstavnika Hrvatske pri Ujedinjenim narodima. Kasnije je postao član
HDZ-a i Središnjeg odbora te stranke.

Ministar pravosuđa bio je od 15. travnja 1999. do 27. siječnja 2000.
godine. Tijekom tog mandata podnio je hrvatsku tužbu protiv SR
Jugoslavije za genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu. 2. srpnja 1999.
tužba je podnesena. Šeparović je kasnije objasnio da Hrvatska treba
prihvatiti židovsko pravilo. „Prema Ustavu Izraela, nitko nije ovlašten u
ime žrtava opraštati zločine“, citirao je.

2000. je bio predsjednički kandidat. Tu utrku završio je kao posljenji.
Svojim pristašama je potom poručio da glasuju za Dražena Budišu. Tada je
pobijedio Stipe Mesić.

2010. priključio se pokretu Hrvatski rast (Hrast). Ubrzo ga je napustio i
vratio se HDZ-u.

Bio je član većeg broja međunarodnih organizacija među
kojima American Society od Criminology, American Society od Law and
medicine, World Society od Law and Medicine te International Assotiation
of Penal Law.

U braku s prvom suprugom Inge Perko Šeparović ima dvoje djece. Kćer
Dušku, doktoricu biologije, koja radi u SAD-u pri institutu koji se bavi
istraživanjem lijeka protiv AIDS-a i sina Boruta, redatelja avangardnog
teatra „Montažstroj“. U drugom braku je bio s novinarkom Hrvatske
televizije Brankom Šeparović.