„Dana 9. studenog nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja koja je već gotovo potpuno urušena… među ostalim, rođeno je nedonošče nakon samo 25 tjedana trudnoće, tjelesne težine 800 grama. Liječi se u inkubatoru u podrumu bolnice. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema. Tokom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonoščad i trudnice kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8.11. stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. PS: 10. studenog 1991: još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo.”
Umrla je Vesna Bosanac, legendarna ravnateljica ratne vukovarske bolnice
Nakon duge i teške bolesti, u ponedjeljak ujutro je u 74. godini preminula Vesna Bosanac, legendarna ratna ravnateljica vukovarske bolnice, potvrdili su nam iz Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar, javljaju 24 sata.
Rođena je u Subotici, a kao dijete doselila je u Borovo naselje. Medicinski fakultet završila je 1972. godine. Ona je na čelo Medicinskog centra Vukovar i Ratne bolnice Vukovar postavljena 24. srpnja 1991. godine. Tijekom najtežeg razdoblja rata vodila je bolnicu i organizirala skrb za ranjenike.
Sljedećih mjeseci u bolnici bez hrane i lijekova su liječili i operirali tisuće bolesnika, a ravnateljica Bosanac s brojnim radnicima nije napuštala bolnicu do pada grada. Početkom studenog je i ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac poslala pismo europskoj misiji i svjetskim državnicima.
– Molimo da sve svoje međunarodne utjecaje upotrijebite za hitan prestanak topovskog i avionskog napada JNA na bolnicu u kojoj su novorođenčad, majke, ranjena djeca, žene i civili. Ukupno je u bolnici 270 ranjenika, a napad ne prestaje. Zbog kontinuiranog napada nema opskrbe ni vodom ni hranom, a kao što znate, zbog blokade nema ni lijekova – pisala je tad dr. Bosanac.
Nakon pada grada je i završila u zatočeništvu u Srijemskoj Mitrovici, gdje je provela tri tjedna, a potom u Beogradu na dva dana. Nakon razmjene je stigla u Zagreb u prosincu 1991 godine. Nakon povratka u Hrvatsku bila je angažirana i oko traganja za nestalima. Bila je i članica Gradskog vijeća Vukovara u progonstvu od 1993. do 1996. godine.
U Vukovar se vratila živjeti 1997. godine kad je opet preuzela vodstvo nad bolnicom.
U najtežem razdoblju razdora grada Vesna upravljala cijelom bolnicom, a uz sve Hrvate brinula i o neprijatelju koji je, bez obzira na oznaku crvenog križa na krovu bolnice, svakodnevno stijenku bolnice „darivao“ s nebrojeno gelera, granata i ostalih ispaljenih naoružanja. Do samog sloma Vukovara doktorica Vesna Bosanac bila je u bolnici, a onda kada je odvedena bila je samo dio svjetine koje su Srbi vodili prema brojnim logorima, ali i na brojna stratišta od kojih neka, još i dan danas, nisu pronađena. Iako je bila odvedena u logor u Srijemsku Mitrovicu, svega dva dana nakon pada grada i tamo bila ispitivana od strane oficira JNA nakon dva mjeseca Vesnu su pustili na slobodu, pisao je DalmacijaNews prije par godina.
Jedna od najtežih stvari vezano za Vesnino ravnateljstvo u bolnici bilo je potresno pismo koje je uputila svega devet dana prije katastrofe o uvjetima rada u podrumu bolnice te liječenja i srbi za bolesne i ranjene pacijente: