Jučer su počele pobožnosti sv. Ante, koje će se održavati
svakog utorka do proslave blagdana sv. Ante, 13. lipnja. Brojni
štovatelji sv. Ante trinaest utoraka mole krunicu sv. Ante s pjevanim
zazivima, a nakon pobožnosti slijedi propovijedana misa.
Blagdan sv. Ante u Splitu se posebno svečano slavi u crkvi sv. Ante kada crkvu na Poljudu pohode brojni vjernici.
Rijetki su sveci u katoličkoj Crkvi kojima se pripisuju čudesa kakva
se pripisuju sv. Anti Padovanskom. Postoje svjedočanstva koja govore da
se njegova propovijed mogla čuti na velike udaljenosti protivno svim
zakonima fizike, te da su čak i ribe iz mora izvirile glavama da bi ga
čule.
Smatra se i posebnim zaštitnikom djece za što je zaslužna priča o
majci čije je dijete upalo u vruću vodu dok je bila na misi koju je
predvodio, a kad se vratila zatekla je dijete kako se kupa u vrućoj
kupelji bez ikakvih opeklina. Drugoj je, pak, majci uz zaziv Bogu oživio
već umrlo dijete. Sv. Ante na slikama u rukama drži malog Isusa.
Postoji priča da mu se za vrijeme propovijedanja u Camposampieru obratio
građanin i dao mu korištenje sobu za odmor, molitvu i znanstveni rad.
Dok je provjeravao je li sve uredu, vlasnik sobe je jednog dana kroz
prozor, vidio sv. Antu kako u rukama drži dijete koje se predstavilo kao
Isus. Sv. Ante ga je zamolio da to drži u tajnosti dok je on živ, što
je građanin i učinio te je tak nakon njegove smrti razglasio viđenje
malog Isusa.
Uz propovjedničke darove imao je blagoslov prorokovanja i izgona
nečistih duhova.Sv. Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, s
krsnim imenom Fernando Martins de Bulhões, u kršćanskoj plemićkoj
obitelji. Mladost je proveo u Portugalu, a iako se nije bavio učenjem
jezika, u svojim je propovijedima govorio talijanski i francuski kao da
ih je učio od mladosti. Svoj život odlučio je posvetiti Bogu već u 15.
godini kada je stupio u samostan Augustinaca. Nakon osam godina zaredio
se za svećenika u samostanu sv. Križa u Coimbru, a zaintrigiran
mučeničkom smrću petorice misionara iz reda sv. Franje pristupio je tom
redu i dobio je ime Antun. Umro je 13. lipnja u 36. godini života u
talijanskom gradu Padovi gdje počivaju njegovi ostaci i po čemu je dobio
naslov Padovanski.
Na putu iz Afrike u Španjolsku ga je uhvatila oluja i prisilila brod
da pristane na sicilijansku obalu kod grada Mesine. Tu se Antun upoznao s
duhovnim ocem sv. Franjom koji je bitno utjecao na njegov daljnji život
i duhovni razvoj.
Po njegovoj želji je pokopan u padovanskoj crkvi svete Marije Veće.
Godinu dana nakon smrti, u svibnju 1232. godine, papa Grgur IX. uvrstio
ga je među u svece.