Alkarska je povijest kroz mnoge godine ispisivala posebne priče, svaka je od njih imala neki svoj djelić koji ju je činio takvom, ali malo je onih koji su, u nerazdvojnu vezu s ovim viteškim blagom, stavile ćaću i sina. Još su u sjećanju alkarske priče Vučković i Marić, nekoliko je aktivnih i u redovima Gradske glazbe Sinj gdje sviraju i cijele obitelji, ali ona, u potpunosti kao prva, je priča iz Karakašice. Priča o Josipu Joki Runji, namještaču alke, koji je, prošle godine, imao veliku čast da mu pomoćnik postane njegov sin Mišo.
Ostvarila se životna želja Joki, naočitom brkajliji koji ne prolazi nezapaženo, što s pogledima gledatelja na Alkarskom trkalištu što onih koji prijenos iz Sinja gledaju pred malim ekiranima. Zapravo, svako, otprilike, dvije minute Joko preuzima glavnu ulogu Alke jer svako toliko kaže u koji dio alkarske mete je koplje pogodilo. Samo “Jokin sud” se uzima u obzir, bez njegove potvrde niti pogodak nije služben.
– Kada mi se prošle godine pridružio Mišo na mjestu pomoćnika to je za mene i cijelu obitelj bila neopisiva radost i sreća. Brzo je naučio svoj zadatak, od velike pomoći bio je tu i moj kum Dušan Romac, a i Mišo je brzo hvatao sve svoje obveze – kazuje Joko koji nam govori da sada “može i umrit” koliko mu pomoć sina na Trkalištu uistinu znači.
Velikih 35 godina alkarski je staž Joke Runje, prisjetio se i svojih početnih dodira na pržini “koja život znači”:
– 1984. bila je moja prva Alka, kao pomoćnik Mirku Jagnjiću, a 1990. godine sam postao namještač Alke. Posebno je to razdoblje, ima puno lijepih trenutaka, ali definitivno je najljepši vrijeme provedeno s mojim kumom Dušanom Romcom. Bili smo pravi uigrani tim.
Ma meni mogu zavezati oči i ja bih znao u koji dio alke je koplje pogodilo. Sve se to može po zvuku odrediti – priča nam Runje.
Ono široj javnosti manje poznato jest i to kako je Joko svestran umjetnik. Mogu se tako nazvati dva aktivna hobija popularnog Joke – snimanje i fotografiranje te izrada alkarskih kopalja. I zaista, nema događaja u Sinju i Cetinskoj krajini, ali i šire kojeg svojom malom kamerom i fotoaparatom ne zabilježi namještač alke:
– Moj hobi krenuo je prije više od deset godina. Kćer mi je poklonila fotoaparat i kameru pa snimam događaje, kako vrijeme dopusti, po cijeloj Cetinskoj krajini. To volim kao i Alku. Baš sam, prije nekoliko godina, dobio i novu kameru na poklon od Viteškog alkarskog društva. Veliki je arhiv u mojoj sobi, nema ga ni HRT – kroz smijeh nam govori Runje kojemu je uloga na Trkalištu jedna od najtežih. Svaki alkar kopljanik mora imati iste uvjete za gađanje alke, baš se o tome brine Joko koji alkarsku metu postavlja na visinu od 3,32 metra, ni centimetra manje niti više.
Dugo je godina Joko izrađivao koplja za alkare, ali, zbog manjka vremena, teret je pao samo na ona dječja. Njih ima u svakom trenutku, kazuje:
– I sad imam nekoliko dječjih kopalja u gepeku. Najviše podijelim, svaka ulica ima svoju malu alku pa je potrebno i dosta kopalja. Najljepši mi je osjećaj da kada najmlađima napravim koplje pa oni dođu sutradan na probe pokazati mi ga – kaže ovaj vrsni alkarski dužnosnik, jedan od najvažnijih kotačića cijele priče.
Kao i mnogi “velikani” tako i Joko u alkarskim svečanostima često bude prikazan u mnogim novinama, tiskanim i električnim, a zanimljivu anegdotu imao je na snimanju jednog takvog pred Svečanu alku u Vukovaru:
– Bilo je to prije Alke u Vukovaru. Imao sam mnoge razgovore s novinarima i medijima i tako me jednom, jedna novinarka pitala kako je čula da ja znam tko će biti slavodobitnik Alke. Ja sam joj rekao da je to istina, da znam tko će biti slavodobitnik – onaj koji bude imao najviše punata – smijući se govori nam junak naše današnjeg teksta.
Cijele smo alkarske probe bili na Alkarskom trkalištu i čekali da uhvatimo jedan važan, ali spontan trenutak – Jokino popravljanje brka. I taj aspekt u životu ovog markantnog čovjeka ima posebnu iskru – poseban je to pozdrav, kaže nam Josip Joko Runje, za sve njegove prijatelje diljem lijepe nam domovine. Svi oni, posebice u izravnom televizijskom prijenosu, taj poseban pokret rukom prepoznaju.
Bit će ga još sve dok na sredini Alkarskog trkališta Joko, uz svog sina Mišu, bude “amenovao” svaki alkarski pogodak, a s posebnim žarom onaj `u sridu´ koji donosi tri punta.