Branitelji koji su 1991. godine u jesen
dolazili braniti Vukovar stizali su tim putem i on je bio jedini
kojim se grad mogao napustiti. Nakon sloma obrane Vukovara 1991. godine
njime su se branitelji i civili nastojali probiti do pet kilometara
udaljenih Bogdanovaca i slobodnog područja Vinkovaca.
Posljednji koji su u Vukovar ušli kukuruznim putem spasa bili
su dragovoljci i pripadnici HOS-a iz Zagreba, na čiji je poticaj uz
vukovarsku gradsku obilaznicu u prigradskom naselju Lužac prije više
godina izgrađena Zavjetna kapelica. Duž puta postavljeni su drveni
križevi, a zamisao je bila da se oni zamijene postajama križnog puta, za
što je izrađen projekt, ali je njegova provedba obustavljena do
daljnjega zbog određivanja trase vukovarske obilaznice.
Vjernike su danas na putu od Zavjetne kapelice u vukovarskom
prigradskom naselju Lužac do središta Bogdanovaca predvodili župnici
vukovarskih župa.
Prolazeći postajama vukovarskog križnog puta koji je završio
molitvom ispred Spomenika bogdanovačkim mučenicima u središtu mjesta,
vjernici su molili za poginule i nestale u Domovinskom ratu te da
vukovarsko trpljenje u Domovinskom ratu postane izvor ljubavi,
praštanja, mira i novoga života. Vukovarski križni put upriličen je u
organizaciji vukovarske i vukovarsko-srijemske Hvidre i vukovarskih
župa.