Fantastično otvaranje Mundijala. Prvi puta u povijesti na velikim natjecanjima s tri pobjede na početku. Prvo je u Kalinjingradu pala Nigerija da bi samo pet dana poslije Hrvatska potpuno deklasirala Argentinu, a onda je na kraju pokleknuo i Island.
Čekala nas je Danska u četvrtini finala. Barijera stara 20 godina trebala je biti probijena. Sve je išlo u prilog Vatrenima, bili smo zaista moćni, ali smo se dobro namučili. Valjda upravo je takav – trnovit put do samog vrha. Sanjali smo velike snove, a prema nastavku natjecanja pogurao nas je strašan junak na vratima – Danijel Subašić. Tri penala je skinuo taj Zadranin, ispisao povijest tim činom, ali i ispisao povijest za Hrvatsku, a kako i ne bi kad mu je pogonski kotačić uspjeha bio Hrvoje Ćustić, nesretno preminuli suigrač.
Do polufinala smo morali preko Rusije, domaćina ovog prvenstva. Više od 30 tisuća grla kao „vjetar u jedra“ s tribina, ali niti tolika navijačka vojska nije pomogla Rusima na terenu. Ponovno je nakon Danske krenulo poput horora za nas. Čerišev u ranoj fazi utakmice. Pa da je ono gađao sto puta ušla bi dva pokušaja. Pitali su se mnogi pa jesmo li tako nesretni? Ali, onda Andrej Kramarić, vratio je nadu Hrvatima. Ipak, puno izgrizenih noktiju, znoja i „pokidanih živaca“. Poveli smo i u produžetku, ali ponovno su se Rusi vratili da bi i nakon 120 minuta pobjednik bio nejasan. A onda koliko već puta spominjani Subašić, a sigurno će dugo tu večer pamtiti i Brazilac u ruskim redovima, Fernandes koji je potpuno promašio vrata i Hrvatsku lansirao u polufinale.
I onda je došlo to polufinale. Englezi, ništa neočekivano, već su sebe stavili u finale. Ipak, trebalo se puno toga pitati i hrvatskog izbornika Dalića. Svi su vjerovali, svi su znali kako ova Hrvatska može, svi su pogled upravljali k nebu uvjereni kako nas On neće ostaviti. Ali onda, muk. Nije moglo početi gore. Znali smo kako su opasni na prekidima i upravo im takav jedan serviramo. Pa Luka zašto baš to. Pozicija kao „iz priče“, a Trippier još boljom majstorijom već u četvrtoj minuti natrao je Hrvate na objeručki prihvat glave. Ipak, vjerovali smo – pa vadili smo se tako i u prošle dvije utakmice, hoćemo li moći i u ovoj? A onda se ukazao Ivan. Nismo ga vidjeli puno na ovom SP, ali kao da ga je nebo poslalo u pravi trenutak. Trenutak koji je značio još više, još jače pored Engleza koji su vrtoglavo izgubili „kompas“. U idućem je napadu ponovno Ivan mogao zadati potpuni udarac koji bi još dodatno pokosio sve, ali tada sreće bilo nije. Nisu mogli Englezi tada stati na loptu, nisu se praktički sastali kako treba s njom, a koliko smo mi tek prilika imali. Uf, za ne povjerovati! Ali, ponovno smo pokazali karakter, a onda nakon što je Pickford skidao sve i svašta jedno nije mogao. Ma bravo Mandžoooo! Sve nakon toga bila je povijest. Ma da! Ma to je to! Hrvatska je u finalu!
Tisuće srca u domovini i svijetu kucalo je u crveno-bijelom ritmu. Ritmu kakvog samo mogu Hrvati. Pjesma, plač, zagrljaj i emocije ili je to bolje već rekla skupina Zaprešić Boys u pjesmi "Neopisivo" kroz tu jednu veliku riječ. Nitko te noći nije spavao, svi su izašli na ulice, nije bilo mjesta gdje nije bila izvješena hrvatska zastava, nije bilo mjesta gdje se nije čula navijačka pjesma. I sam sam nakon tih 120 minuta završio nogama na stolici kao jedan od najluđih u navijačkom huku koji je išao iz mog Sinja. Mnogi tog trenutka vjerojatno nisu još bili svjesni kakav smo uspjeh napravili.
Uspjeh Zlatka Dalića i njegove Hrvatske! Francuska nas čeka u finalu, bit će izuzetno teško, ali na „muci se poznaju junaci“. Možda upravo zaželimo da i Francuzi prvo povedu pa da se mi furiozno vratimo nakon što uhvatimo radnu temperaturu. Upravo je to bio ključ uspjeha posljednja tri susreta. Odmah nakon što su pobijedili Belgiju Francuzi su rekli kako ne žele s Hrvatima u finalu, ali, na njihovu žalost, dogodilo se upravo to. Nedjelja, 17 sati, stadion Lužnjiki.
Možemo, pokazali smo to puno puta, vjerujem da hoćemo! Pa dajte smognite snage i dovedite nas na "krov" svijeta pa barem da vidimo Matea Beusana bez brkova! Idemo Hrvatska! Do pobjede!
A kako je to izgledalo u Rusiji? 
