Split je remijem 1:1 protiv Lokomotive drugi
put u povijesti kluba izborio Europu. “Crveni” su ispunili cilj, napravili su
ono što se od ove momčadi očekivalo, a u završnih 90 minuta protiv Lokomotive
pokazali su da su bolja momčad, no susret nije prošao bez drame.
Od samog početka Split je kontrolirao igru,
bio je bolja i opasnija momčad, no s obzirom da je sastavu trenera Ivana Matića
i bod bio dovoljan, nije se preuzimao rizik, već je uvijek dovoljan broj igrača
ostajao u obrani da se spriječi nekakvo iznenađenje, kakav “zalutali metak”.
Tijekom prvih 45 minuta nije bilo šanse da Lokomotiva složi kakvu kontru,
vidjelo se “iz aviona” da Split ima kvalitet više, da je to kvalitetnija i
snažnija momčad.
Jedina šansa gostiju bio je nekakav
poklon-bon, jer ozbiljniju akciju nije bilo moguće složiti pored maksimalno
koncentriranih Splitovih igrača. “Crveni” su imali nekoliko dobrih situacija
pred protivničkim golom, ali najbolju šansu imala je Lokomotiva. I to nakon
auta, kojega je daleko bacio Bartolec, a Zagorac pogrešno procijenio let lopte
i daleko istrčao, no na sreću domaćina Šovšić je s vrha šesnaesterca loše
pucao.
U istom ritmu odvijala se utakmica i u
nastavku. Split je bio apsolutno bolja momčad, no ovoga puta je jednu od
brojnih akcija okrunio golom. Sve je počelo od dobre obrambene intervencije
Rugaševića, koji je dodao do Bellea, a ovaj je prošao po lijevoj strani, te
odigrao sjajnu povratnu loptu u srce šesnaesterca, gdje se činilo da će pucati
Kvesić, ali lopta je prošla do Mate Bilića, koji je poslao u mrežu.
Henri Belle opet je bio odlično raspoložen.
Kamerunac je imao niz uspješnih driblinga i može se reći da je Split u
završnici sezone živnuo na krilima povratnika u momčad. To se odnosi na dobre
igre Bellea, ali i efikasnog Matu Bilića, koji se povratkom u sastav nametnuo
kao jedan od ključnih igrača za plasman u Europu. Bit će sad vremena za
analize, ali nesporno je da je Bilić ima klasu, koja je prijeko potrebna za
ovako teške, odlučujuće utakmice.
Spomenimo još da je Belle nakon gola zaradio
žuti karton nakon što je sudac od njega tražio da popravi opremu. Kamerunac se
mora riješiti tih “mušica”, jer protiv Dinama je zaradio nepotrebno
isključenje, a nema potrebe da dobar dojam kojega ostavlja svojim igrama kvari
na taj način. Što se Bellea tiče, zaključak je da on nedvojbeno ima moć i ideju
u situacijama jedan na jedan, ali sve do ovih zadnjih par kola imao je sezonu
za zaborav. No, baš bi pravi Belle mogao biti veliki Splitov adut za Europu.
Nakon vodstva je Split i dalje kontrolirao
stanje na terenu, a tek je jednom Musa s lijeve strane zaprijetio. Gosti su
uistinu djelovali bezopasno, a onda je splitovcima ni iz čega ušla “voda u uši”,
sami su Lokomotivu vratili u život i na kraju spašavali svoja vrata od potpunog
preokreta. Igrala se 84. minuta kada je pogriješio Kvesić u namjeri da vrati
loptu svom vrataru, što je iskoristio Budimir, uzeo loptu, prevario vratara i
poentirao u praznu mrežu za 1:1.
Nakon toga se išlo prema dramatičnoj
završnici, gdje su gosti išli po drugi gol, a najveću priliku imao je Mišić u
drugoj minuti nadoknade, no njegov udarac blokirao je Ibriks. Igrala se 96.
minuta kada je vrlo dobri sudac Ljubičić označio kraj ove zanimljive utakmice,
kojom je Split došao u poziciju da napravi novi veliki iskorak.
Kad podvučemo crtu, igre “crvenih” mogu se
ocijeniti solidnima. Bilo je tu dobrih partija ali i podbačaja, s tim da puno
govori i podatak da se u Europu ide s manje od 50 posto osvojenih bodova (52
boda od mogućih 108). Sad dolazi vrijeme za analize, a naš je zaključak da je
ova sezona izvrstan temelj za novi klupski uzlet, kojega se može očekivati od
sljedećeg ljeta.
Naime, priča o RNK Split od kada su ga
preuzela braća Žužul ipak je jedinstvena u povijesti HNL-a. Klub je iz Četvrte
lige u rekordnom roku stigao do Prve, da bi odmah osvojio treće mjesto i
izborio kvalifikacije Europske lige. Nakon toga je dvije sezone zaredom Split
ostajao jedno mjesto iza onoga koje vodi u Europu, ali je zato afirmirao Antu
Rebića, napravio rekordan transfer u Fiorentinu, te s novim terenom s umjetnom
travom osigurao uvjete za daljnji napredak klupskog omladinskog pogona.
Seniorska momčad pojačana je brojnim
kvalitetnim igračima, poput Bilića, Dujmovića, Ibriksa, Rugaševića, Vrgoča,
Roce…, na zimu je došao i Vidović, ali igra nikako nije bila na razini onoga
što se očekivalo, odnosno, tek rijetko je Split odigrao u skladu s potencijalom
kojega ovaj sastav posjeduje.
No, paralelno s tim su se dobre stvari počele
događati i u omladinskom pogonu, gdje su kadeti skrenuli pozornost na sebe, a
juniori plasmanom u finale Kupa napravili veliki iskorak. Ostavimo sad sa
strane priču o tome kako im nije dozvoljeno da odigraju finale s Hajdukom na
Kantridi (a bi li se igralo da “crveni” nisu u polufinalu dobili sa 4:0, nego
da je dalje prošla Rijeka?), ovdje je bitno to što je jedna naizgled prosječna
sezona najednom postala iznimno uspješnom jer se na uspjeh škole nadovezao i
plasman u Europu, pa se sad otvara prilika da se i neki novi mladi igrač
afirmira i nametne kroz europske utakmice.
Klub iz Parka mladeži sada je u jako dobroj,
obećavajućoj situaciji, te se može zaključiti kako je sezona 2013/14 donijela
novi napredak u svakom pogledu. Pamtit će se kao povijesna jer je u njoj
realiziran rekordan transfer Rebića, izboren plasman u Europu i napravljen novi
iskorak u radu omladinskog pogona. Pauza do novih priprema kratko će trajati, a
onda se u sljedoćoj sezoni očekuje još bolji i jači – EuroSplit!