Hrvatska će nakon nakon što je na njemu igrala 11. ponovno četiri dana kasnije zaigrati na Lužnjikiju, ali ovaj put krenut će u kockicama. Hrvati su otvorili ovo Svjetsko prvenstvo u kockicama i bili bolji od Nigerije da bi preostalih pet susreta igrali u crnoj kombinaciji.
Ipak, u drugi plan stavimo dres dok je u prvom fantastična pobjeda protiv Engleske i finale.
Nevjerojatna predstava protiv Engleske. Loše prvo poluvrijeme u kojem smo na svu sreću ostali s tim jednim pogotkom u mreži jer moglo se svašta dogoditi da su nekoliko akcija iskoristili Englezi. Drugi dio nije mogao bolje, nisu se sastali protivnici doslovce u tri dodavanja jer je Hrvatska bila ubojita, svi su živjeli za uspjeh.
Koliko ova ekipa vrijedi i koliko živi za Hrvatsku i uspjeh vidjeli smo podatkom kako izbornik Dalić nakon 90 minuta nije napravio niti jednu promjenu, a poslije je taj svoj čin opravdao i rekao kako nitko nije htio van terena jer su svi svaku i posljednju snagu svog tijela koristili da doprinesu i daju obol u pobjedi u polufinalu.
Vjerojatno još nismo svjesni kako smo 13 zemlja koja je ikad ušla u finale. Urugvaj je to napravio prije podosta godina s tek nešto više do 1,9 milijuna stanovnika, a onda je to 2018. učinila mala Hrvatska. Brojem mala, ali velikog srca. Vjerojatno i svima vama treba da vas netko uštipne i probudi iz ovog sna. Sna koji je na dan povijesne pobjede nad Engleskom postao realnost.
Svi smo pred malim ekranima strepili u tom prvom dijelu, a pogotovo kad je Kane imao zicer za 2-0, ali sve nalete dobre engleske „čete“ odoljeli smo još boljom izgrađenom „utvrdom“.
Moramo istaknuti Luku Modrića koji je zaslužio tu zlatnu loptu jer strašno je kako je on vodio ovu reprezentaciju do finala, a čovjek, kako sam kaže, skroman i ponizan upisan će biti još mnogo godina u anale hrvatske nogometne povijest – Zlatko Dalić, a što bi tek bilo da nije došlo do smjene nakon Finske i dolaska Zlatka nakon „lutanja u magli“ Ante Čačića.
I ne znam osjećate li se vi u ovom trenutku kao ja. Iskreno mislim da nas nitko ne može pobijediti. Valjda smo ušli u takav jedan zanos koji nam nije donio niti jedan poraz u šest utakmica ovog Mundijala. Kao da u toj svakoj utakmici se čeka da Hrvatska dođe do pobjede, kao da je svaki sudčev zvižduk bio tek nakon što je Hrvatska prošla dalje. Ali, ne smijemo se lagati – veliki je ovo uspjeh Dalićeve generacije, Francuzi su teška momčad i definitivno je finale pripalo najjačima. I upravo najbolje završiti s mišlju kako je baš ova ta mogućnost osvete za poraz prije 20 godina od Francuza u polufinalu. Cijela Hrvatska je na nogama, čeka se 17 sati i zvižduk suca Pitane da krene povijesni susret jer smo barem malo zaboravili na sve ono svakidašnje što mori i umara naše tijelo.
Pa daj Bože da postanemo prvaci i više smo nego zaslužili!