- Jako poštujemo Dansku, a sve o njihovoj kvaliteti govori da nisu izgubili 18 utakmica zaredom. Disciplinirani su, uredni, u svakom trenutku znaju svoju formaciju i čeka nas teška utakmica. Ipak, sve ovisi o nama i našoj igri. Moramo biti oprezni, igrati bez srljanja, i potrebno će nam biti mnogo strpljenja dok budemo čekali svoju šansu. Ne kažem da nećemo napasti i tražiti pogodak, nego da moramo paziti da nas suparnik ne kazni zbog pogreške u posjedu lopte. Nema defenzive, nema čuvanja 'nule' - idemo na pobjedu, popravnog nema - započeo je izbornik Dalić o sutrašnjem protivniku u osmini finala.

Izbornik kaže da nema pritiska, osim samonametnutog:

- Pritisak ne osjećamo, osim onog koji smo si sami nametnuli. Došli smo na Svjetsko prvenstvo nešto napraviti, odigrali smo skupinu sjajno, no to nam ništa ne znači ako sada to ne potvrdimo protiv Danske. Osjećamo sigurnost da možemo igrati dobro, a na prijašnje nastupe više se nećemo vraćati. Imam puno povjerenje u svoju momčad, godi nam što smo prepoznati kao dobra reprezentacija. Što se Modrića tiče, bio bih najsretniji da bude najbolji igrač turnira, jer će to značiti da je Hrvatska nešto napravila na ovom turniru.

Usporedio je Dalić Dansku i Island:

- Mislim da je Danska kvalitetnija od Islanda, za jednu klasu, ali bit će sličnosti - dugih lopti, prekida, dobre obrane, kompaktnog suparnika koji puno trči. Island nam može biti primjer, no moramo nametnuti svoj stil i tako tražiti prolaz, a utakmica će sigurno biti nešto drugačija jer se igra na ispadanje. Nisam se bojao rezultata protiv Islanda, znao sam da imamo kvalitetne igrače. Imamo na klupi dobru alternativu, svi će dati sve od sebe kada bude trebalo. Ovo je hrvatska reprezentacija, tu nema prve i druge momčadi. 

Pohvalio je izbornik članove stručnog stožera:

- Od prvog smo dana kao tim, djelujemo kao obitelj više nego kao stručni stožer. Svatko odradi svoj zadatak, odlučimo što je najbolje, a igrači nas prate. Imam samo pohvale za ljude koji rade sa mnom, sve funkcionira. Priprema je važna, teško je nešto korigirati na poluvremenu.

Naglasio je izbornik da najjača mora biti - glava:

- Djelujem mirno jer me tako život naučio, ali šest mjeseci sam se borio s time kako proći skupinu. To mi je bio prvi cilj, no to nije dovoljno jer ova momčad - bez mene ili sa mnom - vrijedi mnogo više. To je nogomet, mnogo toga ovisi o danu, raspoloženju, ali u meni vlada ponos, a to je zasluga naših igrača. Napravit ćemo sjajnu stvar za nas same, za naše obitelji i našu Hrvatsku, uspijemo li pobijediti. Ovo će mi zasigurno biti najljepši trenuci u karijeri, kako god naš nastup završio. Svaka poruka podrške iz Hrvatske znači nam jako puno, dodatni su nam motiv u trenucima kada nam ponestaje snage - rekao sam i prije SP-a da ćemo napraviti sve da hrvatski narod bude ponosan, da uživa u nogometu i svojoj reprezentaciji, i to se sada događa. Sutra ćemo pokušati napraviti isto, pri čemu emocije moramo ostaviti po strani, a najjača mora biti - glava.

Utakmicu je najavio i kapetan Luka Modrić:

- Sigurno je ovo vrlo bitna utakmica. Dosad smo igrali fenomenalno u skupini. Ponosni smo na te dvoboje, ali sada ih sve moramo zaboraviti, ne zanositi se njima. Veliki ispit, ja vjerujem da je vrijeme da ova generacija pređe prepreku na kojoj smo padali od 2008. godine. Ja očekujem da smo u ovom trenutku to sposobni napraviti. Svi smo kompaktni, dišemo kao jedno, ako to bude slučaj, ja se nadam da ćemo uspjeti prebroditi prvu prepreku do sljedećeg cilja - započeo je kapetan te nastavio:

- Imamo respekt prema njima i prema igračima, ali i samopouzdanje da ćemo nastaviti ritmom kao u skupini. 

Prošlo je mjesec dana otkako je Svjetsko prvenstvo počelo u Rusiji. Nogometna groznica zatresla je cijeli svijet, a posebno ovaj naš mali, hrvatski. Ono što je postignuto je nevjerojatno i neopisivo. Sve je jasno gledajući fotografije i jučerašnji prijenos iz Zagreba. Kako je i novinar Anton Samovojska rekao: "Pa ovo je više ljudi nego na dočeku Pape Ivana Pavla II.". Hrvatska je pokazala neizmjernu snagu i borbenost. Želju za pozitivom i nadom koju je živjela ovih mjesec dana. Utakmice su se gledale u svakom domu, kafiću, trgu... Na ulicama se slavila svaka pobjeda, a posebno ono nad Englezima. Vatreni su nas bacili u trans iz kojeg će se sigurno biti teško probuditi.
 
Preko 550 tisuća ljudi pratilo je doček od aerodroma do trga!!  I kiša! 

A kako je to izgledalo u Rusiji? 

Glavnu rusku prijestolnicu zadnjih par dana okupirali su navijači iz male Hrvatske. Grad koji broji 10 milijuna stanovnika i simbol je ruskog carstva, tih dana preplavile su kockice i zadovoljstvo navijača iz Hrvatske. Sigurno je većina poželjelo otići do Rusije i odgledati utakmicu na velebnom Lužnjiki stadionu, što su neki i učinili. Kupili su karte, napravili žurne putovnice i zaputili se pravac u Moskvu. U nedjelju su poletjela četiri velika aviona Turkish Airlinesa koji su raspjevane navijače odvela do Moskve. Tamo je centar grada, točnije famozni Crveni trg, bio blokiran i pun kockica. Pjevalo se, plesalo i veselilo. Navijači su do zadnjeg trenutka vjerovali u pobjedu. 

Nakon toga slijedio je okršaj na stadionu Lužnjiki. Četvrti stadion po veličini u Europi i jedan od najvećih u Rusiji od ukupno 63 stadiona. Kapaciteta 80 tisuća mjesta, a za utakmicu Hrvatske i Francuske bio je skoro pa potpuno napunjen- oko 78 tisuća navijača i posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. 

Atmosfera? Veličanstvena. Nevjerojatna. 

Rusi su uložili sve kako bi finalna utakmica bila u skladu s očekivanjima. A tako je i bilo. Još je samo nedostajala pobjeda. Kada je krenula himna, a stadion zaorio pjevajući u jedan glas, emocije su krenule same od sebe. Navijači su cijelo vrijeme bodrili Vatrene. Stadionom je "grmila" Moja domovina, šampioni, mi Hrvati..


O utakmici neću pričati. Nisam nogometni stručnjak niti ekspert i u taj dio ne želim ulaziti. Nakon završetka utakmice osjećali su se podijelili. Tuga zbog neosvojenog zlata i ponos zbog srebra zlatnog sjaja. Vidjevši lica naših momaka na terenu, navijači su počeli vikati- Šampioni! Pozdravili su ih pljeskom i naklonom. A kako i ne, s obzirom na ono što je postignuto. Narod nikada nije bio ponosniji i ujednjen kao ovih dana. Izlazeći iz stadiona ponovno su se čuli hrvatski navijači. "Moja domovina" orila se i nakon poraza, a ni Francuzi se nisu čuli. 

SPASIBA RUSIJA! 

I što reći na kraju ovog prvenstva? Mislim da se sve reklo jučerašnjim dočekom u Zagrebu koji je nadmašio sva očekivanja. Ljudi su neumorno čekali po osam, deset sati u masi na Trgu, Ilici i širom Zagreba. Uistinu neopisivo. Nakon ovoga bit će se teško probuditi. Zato još malo uživajmo..

I za kraj: SPASIBA RUSIJA! Hvala što si nam vratila, zajedništvo, nadu i ponos. Hvala što sada svatko zna gdje je Hrvatska. Što smo sada napokon shvatili što imamo- brend. Predivnu zemlju, prirodne ljepote, velike sportaše i srce vatreno! 

A najveće hvala Vatreni!