Sjajan uspjeh ostvarili su kadeti Radničkoga nogometnog kluba Split koji su nedavno postali postali prvaci Prve lige Nogometnog središta Split, što u prijevodu znači da su bili najbolji u Dalmaciji, na potezu od Zadra i Dubrovnika, a drugoplasirani Hajduk II ostavili su šest bodova iza sebe.
Autor titule, odnosno trener je Zvonimir Tomić koji je već dugi niz godina u klubu, a osim s mlađim kategorijama surađivao je i u nekoliko navrata s trenerima prve momčadi i to dok se klub natjecao u najvišem rangu. Ova titula nagrada je za momke koji su već dugo na okupu pod Tomićevom rukom, a kad su se dojmovi malo slegnuli, strateg Crvenih osvrnuo se na sezonu…
– Dugo smo na okupu, a valja znati da je ova generacija prije dvije godine bila prvak Dalmacije u pionirskoj konkurenciji godinu dana nakon što sam ih preuzeo. Ovo je već četvrta godina da ih vodim, a ovaj naslov je potvrda rada jer je teže nešto ponoviti nego osvojiti. Prve godine nismo nikoga mogli registirati što nam je bila otegotna okolnost. Sad nam je bilo lakše jer smo ciljano mogli dovesti još neke igrače, pojačali smo tako da smo bili bolji nego onda kada smo igrali kao pioniri.
Presedan je što ova generacija neće dobiti priliku natjecati se za amaterskog prvaka Hrvatske, niti će dobiti priliku za izboriti Prvu ligu jer se zbrajajau rezultati s pionirima… Natjecanje za pehar bila bi kruna sezone, zar ne?
– Tako je. Ova djeca su uskraćena za to. Po meni bi bilo logično da svaki prvak ide na završnicu na razini Hrvatske, no na žalost vezani smo s pionirima koji ove godine imaju možda malo lošiju generaciju. Dosta ih je otišlo na početku sezone, a sada je došao fantastičan trener Ervin Boban, ali nisu uspjeli postići adekvatne rezultate. Zato je šteta što nismo na završnici, jer sam uvjeren da bismo i tamo napravili dobar rezultat, vjerojatno bismo omogućili Splitu da iduće sezone igra s kadetima i pionirima Prvu Hrvatsku ligu.
Sad postoje naznake da bi se od iduće sezone mogli zbrajati rezultati kadeta i juniora… Mnogi kadeti priključiti će se juniorima, pa se pitamo je li moguće napraviti iskorak i izboriti Prvu HNL?
– Ova generacija kadeta se naslanja na generaciju juniora 2003. godine od kojih nekoliko momaka, konkretno Ante Žužul i Josip Mamić, igraju za prvu momčad. Znači da bi juniori mogli biti zaista dobra generacija za iduću sezonu. Još kad bismo napravili i dobru kadetsku momčad, a trebali bismo, jer su kadeti II na pragu osvajanja županijske titule, znači da bismo bili konkuretni u kadetima i juniorima. Mislim da među igračima 2003. i 2004. godište ima po nekoliko momaka koji su materijal za prvu momčad. Njima bi bila nagrada da odrade pripreme s prvom momčadi, da ih se pogleda, a onda odlučiti hoće li ostati s prvom ili se priključiti juniorima. Kažem, četiri-pet igrača može ići po meni za prvu momčad. Valja vidjeti u kojem će rangu igrati prva momčad, ukoliko uđe u Drugu ligu, bit će teža konkurencija, a u Trećoj možda malo lakša. Ali ima četiri-pet momaka za koje klub mora napraviti sve da ih zaštiti i zadrži.
Kako je posložena Splitova Omladinska škola koja je uvijek proizvodila igrače?
– Imamo kao voditelja Škole Nenu Nikolića, čovjeka s velikim iskustvom i enormnim praktičkim i teoretskim znanjem, a do njega je Vlado Babić koji je operativac cijeloga kluba. Njega bih najviše apostrofirao kao najvažniju osobu za sve što se pozitivno događa u omladinskom pogonu Splita. On je kad je bilo najteže sve držao, okupljao ljude oko sebe i velika je pozitiva. On je čovjek koji zna svako dijete u Dalmaciji i pronašao je brojne igrače koji su danas u Osijeku, Hajduku ili su bili igrači Splita pa su negdje otišli i profilirali se u kvalitetne nogometaše, pokazali se kako ekstra talenti. Zato je on broj jedan u Omladinskoj školi, što je ovdje tako kako je. Još bih dodao, da u školi imamo tri-četiri vrhunska trenera koji su prošli, pionirske, kadetske, juniorske i prve lige, neki su gravitirali i prvoj momčadi. Imamo ekstremno puno iskustva i to znamo prenijeti djeci. Imamo fantastičnu bazu kojoj su se priključila još tri-četiri mlađa momka koja su spremna učiti i uče od nas starijih. Split može biti jedna jako lijepa priča koja može potrajati.
Dugo ste u klubu, bili ste i pri prvoj momčadi… Koliko vam je to pomoglo u profiliranju i radu?
– To je za mene veliko bogatstvo i na tome želim zahvaliti klubu koji mi je to omogućio. Nakon što sam godinu dana trenirao malu djecu, dobio sam kadete u Prvoj HNL koje sam vodio tri-četiri godine, pa potom juniore, a onda sam bio pomoćni u prvoj momčadi nekih tri godine. Najprije kod Ivana Matića, zatim Zorana Vulića te Gorana Sablića. To je neprocjenjivo iskustvo, igrati finala Kupa, play off za ulazak u Europsku ligu gdje smo izgubili za jedan gol od Torina. Kažem, veliko je to iskustvo koje me učinilo boljim i to znanje pokušavam prenijeti na mlade igrače. Također, paralelno radim individualno s pojednicima iz prve momčadi te nekim boljim momcima iz škole. Ukoliko nekome iz prve momčadi nešto nedostaje, onda radimo neke stvari da bi bili bolji igrači. Kad već spominjem s kim sam sve radio, htio bih istaknuti i svog pomoćnika Božu Šimića Gugu te trenere vratara Vedrana Čovića, Marka Unušića i Miroslava Žaknića.
Kako su to sve igrači proživjeli, činjenicu da su prvi u Dalmaciji, odmah iza Hajduka koji sa svojim kadetima igra Prvu HNL pa je teško uspoređivati…
– Kad pričam s igračima, ne gledam im kroz ovu ligu, nego da ćemo u budućnosti igrati na nacionalnoj razini te da će oni još napredovati. Zato više tražim da bi mi oni u tom smislu više i vratili. Oni su svjesni da je ova liga jako dobra, ali nije Prva liga, premda ima dobrih momčadi. Ali, da kojim slučajem igramo Prvu HNL, uvjeren sam da bi nas se imalo što pitati i da ne bismo bili samo prolaznici, mogli bismo zagorčati nekim klubovima sigurno. S Hajdukom, koji je viceprvak u Prvoj HNL, smo igrali prijateljske utakmice koje su bile knap, mi smo pružili dobar otpor i bili konkurentni. Opet ponavljam da ima četiri-pet igrača na koje treba obratiti pozornost.
U povijesti je bilo igrača koji su iz omladinske škole Splita radili zavidne karijere…
– Rekao bih da je sad puno lakše doći do prve momčadi, primjer tome su Ante Žužul i Josip Mamić koji su iz kadeta sad u seniorskom nogometu. I nisu tamo jedni od nego su čak nositelji kvalitete u seniorskom rangu. Imamo dobrih momaka, i posebno mi je drago što kroz ovo prvenstvo postigli daleko najviše golova, a nemamo najboljeg strijelca lige. Imamo dosta igrača koji su postizali golove, dobro se to rasporedilo. Nismo bili opasni na jedan način, nego smo bili raznovrsni. To je bogatstvo za mene kao trenera što sam imao takvu ekipu. Od njih 24 koliko ih je participiralo, čak oko 20 ih se upisalo među strijelce.