Udruga Beat – Split studio 21 priređuje izložbu “Ritual 1″/Ivan Svaguša, koja će se otvoriti u subotu, 4.3. u 20 sati u galeriji Studio-21-, a moći će se pogledati do 9. ožujka 2023. Kustosica izložbe je Ana Bratić.
Svaguša rođen je 11.03.1982. u Splitu. Završava Školu likovnih
umjetnosti, diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 2009. godine
predaje u Školi crtanja i slikanja Split. Održao na stotine slikarskih,
stripovskih, graffiti i ilustratorskih radionica. Strastveni ljubitelj
muzike. Autor je i koautor nekolicine strip albuma. Kroz nezavisno
izdavaštvo „Bučni stripovi“, na multimedijski način, putem soundtracka
prezentira slikarske i stripovske radove. Kroz vizualne medije
eksperimentira sa izvedbenim umjetnostima, kao što su suvremeni cirkus i
suvremeni ples. Bio radio voditelj Bučnih stripova. Redovito se bavi
slikarstvom, stripom, graffitima/street artom, muralima,muzikom,ilustracijom…
Web : www.svaigimage.com
„Okus je gorak
ko smrt, nakon
svakog slatkog
zalogaja.“
Često oslovljena i kategorizirana kao grafička novela Ritual 1 autora Ivana Svaguše, nastala je gotovo u jednom dahu na razmeđini 2019. i 2020. godine. Ritual je zamišljen kao trilogija koja u nastavcima prenosi umjetnikovu potrebu da vlastitu opsesiju formira u konkretan umjetnički objekt i iskaz. Međutim, Ritual se u potpunosti ne može podvući pod pojam grafičke novele u klasičnom smislu. Spoj slike i teksta na svakoj od stranica, može se sagledati i kao rad za sebe, kao posebni grafički crtež, razglednica ili vizura.
Karakteristično za Svagušu je da pristupa stripu kao eksperimentu s drugim medijima. Početna ideja za Ritual 1, koja se nalazi u podgovoru izdanja u vlastitoj ediciji, govori o povezivanju vizualnog dijela s performativnim umjetnostima, konkretno glazbom i plesom. Pri korištenju boje, crteža i kompozicije, autor razmišlja i o njihovoj komplementarnosti sa zvukovima i glazbenom formom, odnosno svojevrsnom soundtrack-u za stripove. Eksperimentalna i filmska glazba, posebno Morriconea i Vangelisa, imala je veliki utjecaj u Svagušinom spoju apstraktnog medija glazbe sa statičnim medijem stripa. Uz zvučna otvorenja izložbi, tipična za autora, uvijek se proteže i svojevrstan vid scenskog nastupa.
Sekvencijalne ilustracije prate glavnog lika na putovanju kroz stvarne gradove i tok vlastitih misli i mentalnih stanja. Nižu se narativi osobnih trenutaka i preokreta. Riječ je o procesu koji se kreće spontano, poput romana toka svijesti, bilježeći misli i preokupaciju autora protkanu kroz emocije ljutnje, beznađa i nade. Prihvaćajući vlastite granice i uvjete u kojima se nalazi, protagonist uviđa realan poredak stvari i pojava. Riječ je o intimnoj i duboko mračnoj priči o unutarnjoj destrukciji koja na osobnoj razini prerasta u novi početak.
Prizori putovanja i proživljenih mentalnih stanja postepeno se slažu u strip-formu u autorovim malim sketchbook-ovima te se formiraju u cjelinu. Izloženi printevi prikazi su skica iz blokova korištenih kao predložak za Ritual 1. Svaki prikaz mračna je slika realnoga grad i njegovih ulica u ozračju postmodernističke atmosfere i distopije s naglašenom dozom otuđenosti i samoće. Narator se u isto vrijeme predstavlja i ne predstavlja samog autora. Njegovim nedefiniranim obrisima, Svaguša ostavlja čitatelju mogućnost poistovjećivanja. Bezizražajna, bijela gipsana maska, koju umjetnik koristi u nastupnom dijelu, dodatno sugerira njegovu anonimnost i nedefiniranost.
Otuđeni subjekt, u pravilu, luta ulicama u samoći vlastitih misli. Tek se po sredini knjige, u nekoliko navrata, pojavljuje suputnik bez imena. Suputnik koji dijeli istu samoću, iste misaone procese i mentalna stanja. Samoća kod Svaguše implicira prihvaćenost, ugodnu noć i smiraj, lutanje u vlastitim mislima i bijeg je od vanjskog svijeta. Izostanak dnevnih prizora i gužve uvodi nas isključivo u nutrinu i misli subjekta.
Isprepliću se gradovi, ponajprije vizure Splita, pogotovo Splita 3, Zagreba, Ljubljane, Bologne, Ancone i ponovno Splita. Prostor, odnosno prostorno-vizualne kompozicije učestali su motivi na Svagušinim slikama i stripovima. Prikazi ulica su realni, intervenirani tek s pokojim detaljima futurističkih metalnih cijevi i egzotičnoga bilja, podsjećajući nas na prizore Blade Runnera Ridley Scotta. Autor ih definira kao „otuđenu romantiku“ i namjernu izolaciju u formi gradskog putopisa. Statičnost slike postignuta je stalnim motivima gradova, ljudske siluete i mjeseca. Prizori i riječi nalaze se u kontrastu. Riječi su sirove, ali poetične. Prikaz su realnoga stanja bez cenzure i autocenzure. Podsjećaju na dnevničke zapise s dozom humora i spretnom igrom riječi. Poetski dio često sadrži elemente koji čitatelju mogu ostati nerazumljivi, a odnose se isključivo na autora i njegovu tadašnju preokupaciju.
U svom obraćanju Svaguša ne iskazuje nikakvu vrstu čuđenja, već besciljno luta ne obazirući se na ništa osim na vlastiti tok misli. Kraj opkoljen tamom kao iskrenom i izravnom suputnicom naslućuje na promjenu.
„Svi odlasci su kao
ovaj: ka novom kraju.
Toj tami koja jedina njeguje.
Ljubav je široka, ipak
izgubila se u još široj priči
i još većoj praznini.
Ogromna praznina,
šira no ikad i
ne ostavlja izbor.
Jedino u njoj mi odjekuju koraci.
I nestaju.“