Centar za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” – Split već duže vrijeme suočen je s problemom konstantnog devastiranja i onečišćenja prostora oko zgrade Centra. Centar inače pruža odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju djeci i mladima s oštećenjem sluha i cerebralnim oštećenjima, a lani je proslavio 60. obljetnicu osnutka i uspješnog rada. Bez obzira na teške materijalne uvjete, Centar daje najbolju moguću brigu djeci i mladima, u granicama svojih mogućnosti.
Žalosti, stoga, da uz sve probleme s kojim se susreće, Centar mora još brinuti i za sigurnost svoje djece zbog toga što u ograđeno dvorište zgrade najčešće noću dolaze grupe mladih koji se ponašaju neodgovorno, uništavajući imovinu, razbijajući staklo, ostavljajući smeće.
Ravnateljica centra, Željka Paleka, komentirala je takva zbivanja uz apel građanima da pomognu da se ovakvo što ne događa ubuduće. Ističe da se nije problem u boravku mladih u dvorištu Centra, već u krajnje nepogovornom i nekulturnom ponašanju pojedinaca.
– Istina je, već dugo traje taj problem. Događa se i vikendom i preko tjedna. Noću se često na igralištu iza zgrade okupljaju mladi raznih generacija. Dvorište je zatvoreno, no ograda je relativno niska pa se lako preskoči.
Tijekom tjedna osoblje zna zamoliti mlade da se ne zadržavaju na igralištu, da iziđu, oni to često i poslušaju.
Međutim, preko vikenda, dakle od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro, kada je Centar zatvoren, događaju se razna okupljanja, pretpostavljamo najčešće noću.
Ništa tu ne bi bilo sporno da se mladi dolaze igrati na naše igralište. Primjerice, dođu kod nas bake, mame s bebama prošetati u dvorište i to nam je drago. Zašto ne, otvoreni smo! No smeta nas i boli nas kada vidimo da se uništavalo zelenilo, nasadi, inventar u dvorištu, jer to je za nas veliki trošak.
Često šteta zna biti toliko velika da je Centru nedostižna za popravak. Zbog toga osobno i u ime Centra molim i apeliram građane, osobito mladost koja tu zalazi, da nam to ne radi. Nije zabranjeno doći, sjesti, okupljati se, ali to mora biti uz poštivanje prostora u kojemu se boravi. Kada bi se barem smeće bacilo u koš, a ne bacalo po šetnici, igralištima i travnjacima, isto vrijedi za opuške, a ogroman problem je razbijanje stakla s kojim se sve češće susrećemo. Razbijeno stalo ugrožava sigurnost naše djece. Čemu je kriva palma da je svako malo “čerupa”, čupaju se bambusi, cvijeće se odnosi, gazi…
Centar ne može nabaviti isti trenutak sve, popraviti i zamijeniti, jer mi smo, kao i svaka druga ustanova, na proračunu strogo ograničeni i puno ovisimo o pomoći donatora koji nas doslovno spašavaju.
Zbog svega osjećamo se očajno kada dođemo u ponedjeljak i pronađemo nemile prizore nekulture i iživljavanja na prirodi i inventaru Centra.
Kako tumačite da uopće postoje ljudi koji nemaju osjećaja prema Centru koji se brine o dobru jedne od najugroženijih skupina naše populacije?
– Ja bih htjela vjerovati da oni ne razmišljaju o tome kako je ružno baciti opušak, razbiti bocu ili klupu. Htjela bi vjerovati da se to ne radi namjerno. Nemoguće je da to netko ciljano radi u našem dvorištu. No bez obzira na motiv ili svijet, rezultat je jako loš za nas te se nadam da će malo stariji koji tu zalaze povesti računa o tome i utjecati i na mlađe.
Hoće li zbog ovih zbivanja Centar uvesti jaču kontrolu okolice zgrade Centra?
– Upravo smo u fazi postavljanja nadzornih kamera na sve četiri strane zgrade. Kamere su sofisticirane i za noćne uvjete, te će snimati 24 sata na dan. Žao nam je da smo se na ovaj korak morali odlučiti, no bilo je neminovno. Nadamo se da će ovaj korak uvesti reda i da se nemile scene devastacije prostora više neće ponavljati.