Hajduk je pobijedio Splita sa 1:0 u utakmici koju je opet obilježio Mario Pašalić, strijelac jedinog gola i najbolji igrač gradskog derbija. Do 40. minute “crveni” su izgledali jako dobro, imali su preko Roce čak i bolje prilike za pogodak, a onda je Pašalić prihvatio jednu loptu, pa odapeo s dvadesetak metara neobranjivo za Zagorca. Na Poljudu je bio i sportski direktor Chelsea Michael Emenalo, koji je imao što za vidjeti jer od tog trenutka je Pašalić imao niz dobrih akcija, a najbliže drugom golu bio je u 45. minuti kada je glavom loptu poslao u stativu.
Nakon Pašalićeva gola ipak se može reći da je izostala reakcija “crvenih”. Do kraja utakmice Split nije promijenio ritam susreta, Matićeva momčad nije imala rezervnu varijantu kojom bi ubacila u višu brzinu, pa je tako izostao pritisak, koji se očekuje od momčadi koja ima rezultatski zaostatak. Najbolje dvije prilike imao je u uvodu utakmice Roce, dok je u nastavku Hajduk kontrolirao zbivanja na terenu.
U najavi utakmice je izostanak stoperskog para Križanac – Glumac izgledao kao najveći hendikep za “crvene”. Galović i Vrgoč dobro su odigrali, ali Splitu je ovaj stoperski dvojac nedostajao i radi napadačkog učinka, gdje se Križanac često upisuje u rubriku “asistencije”, a Glumac je najbolji Splitov strijelac proljeća i igra u životnoj formi.
Hajduku je, pak, nedostajao Maloča. Kapetan “bijelih” bio je Goran Milović, što ovom prigodom zaslužuje spomen. Ta tema je u više navrata bila na tapetu po kuloarima jer Milović je dijete RNK Splita, a dobio je traku ispred brojnih prvotimaca poniklih u Hajduku. Naš je stav – zasluženo. Ovu utakmicu posebno će pamtiti Mijo Caktaš, koji se vratio na teren nakon osam mjeseci izbivanja radi teške ozljede. Caktaš je odigrao dobro, kako je utakmica odmicala bivao je sve bolji, da bi u 63. minuti aplauzom s tribina bio ispraćen u svlačionicu, a u igru je ušao Andrijašević.
Posebna priča je ulazak u igru Andrije Balića. Hajdukov kadet debitirao je sa 16 godina i 245 dana, čime ulazi u povijest kao drugi najmlađi debitant “bijelih” ikada, a prvi je Josip Bašić, koji će u igru ući u završnici susreta. U neka druga vremena, Balić bi bio dio kadetskog derbija Dinama i Hajduka (“bijeli” poraženi sa 6:0, bez Vlašića i Balića su očito razbijena vojska), a ovako je već u izlogu kao veliki klupski potencijal, koji bi u skoroj budućnosti trebao zainteresirati najbogatije strane klubove i ubrizgati Hajduku novu prijeko potrebnu financijsku injekciju.
Što se Splitovih izmjena tiče, Aljoša Vojnović je dobro ušao u utakmicu. “Crveni” imaju prostora za još neke taktičke pokušaje, primjerice, ne možemo se oteti dojmu da je Glavina kao lijevo krilo opasniji od Bellea i da je prava šteta držati ga na beku, gdje jako rijetko sudjeluje u napadačkim akcijama. Također je i Vojnović igrač koji cijelu sezonu ostavlja jako dobar dojam (od kada je iz napada prekomandiran u vezni red), ali s obzirom da u bocu od litre ne stanu dvije – nemoguće je da svi počnu utakmicu. Bagarić je bio dosta aktivan, također i Roce. Erceg ovoga puta nije bio opasan po protivnička vrata, a Belle je u par navrata imao dobre lopte za bijeg, ali nije uspio proći. Split može i mora igrati bolje, srijeda i utakmica s Dinamom prava je prilika da se u Europu uđe s autoritetom, kao momčad koja je u stanju pobijediti i najjači sastav lige.
Hajduk se, pak, nakon teškog poraza u Rijeci, ipak vratio pobjedom. “Bijelima” puno znači i povratak vratara Lovre Kalinića, u momčadi su opet bili Vršajević i Bradarić, pa kad sve to povežemo s povratkom Caktaša i pričom debitanta Balića, onda ipak dolazimo do zaključka da se trener Igor Tudor polako okreće stvaranju momčadi za ljeto. Do kraja ove sezone “bijeli” rezultatski nemaju nikakav imperativ, a i cijeli ovaj gradski derbi ipak je protekao u manje napetom ozračju jer Split bez obzira na poraz čvrsto ostaje na europskom putu, dok Hajduk ionako nije tražio ništa drugo do povratak povjerenja u ovu momčad nakon visokog poraza na Kantridi.