Povjerenje je riječ koja se često koristi i u izbornom rječniku, knjizi koja je u Splitu dobila još ponešto listova nakon što je jedan gradonačelnik u fotelji u Banovini izdržao niti desetak mjeseci, a potez jednog zamjenika sunovratio Splićanke i Splićane u provaliju obećanja i naučenih fraza, cestu čežnje za boljim sutra, rijekom nade koja nikako da stigne do ušća.
Izvanredna kampanja pak ne razlikuje se onih redovnih u kojima manjka političke kulture, a sve vrvi od loših podmetanja i niskih udaraca “ispod pojasa”. Pa se onda čudimo maloj izlaznosti, razočaranju, odbojnosti prema dužnostima koje su nekad bile časne.
Domovinski pokret na čelu koalicije “Pokrenimo Split zajedno” u Splitu u trku za izbornu pobjedu kreće s novim igračem koji je po struci ekonomist, a njegov poduzetnički duh vodilja je za Split kakvog zamišlja. Arisu Zlodri, ako postane novi poteštat, pomagat će Željka Mustapić i Davor Stipan. Koaliciju još čine HSP, Hrvatski suverenisti i Hrvatska demokršćanska stranka.
Zbog čega politika? Odakle motivi za izbornu trku u gradu podno Marjana?
– Pa zapravo je objašnjenje vrlo jednostavno jer sam shvatio da politika ne može bez poduzetništva i da ono potiče ekonomiju bez koje nema budućnosti. Ja želim raditi za budućnost ovog grada, da naša djeca ostanu ovdje.
Smatrate da vi to možete?
– Moja obitelj cijeli se život bavi poduzetništvom, bave se ugostiteljstvom i turizmom i nekako kao da je u mom genetskom kodu upisano da radim i stvaram.
Što bi onda bilo prvo kad biste dobili mogućnost upravljanja u Banovini?
– Svakako bi otvorili ladice i u njima vidjeli koji projekti su realni za riješiti i toga bismo se uhvatili. Prioritetno je riješiti definitivno i Vukovarsku i Lovrinačku ulicu, lungomare do Stobreča.
Ovo vam je prvi izlazak na ovakav tip izbora, a, koliko znam, djelujete već od ranije u kotaru?
– Nisam nov u politici, malo ljudi zna da sam kotarski vijećnik na Kmanu već četiri godine i tu radimo izvrsno jer četiri političke opcije sjednu za stol i riješe probleme. Na Kmanu imamo rezultate jer kad ljudi imaju sinergiju onda mogu ići naprijed.
Upuštaju li se mladi ljudi danas u vode poduzetništva? Imate li tu ocjenu…
– Ljudi se upuštaju u poduzetništvo, ali problem je što nema sinergije vlasti i tih malih poduzetnika i obrtnika. Vlast mora shvatiti da su im poduzetnici partneri i da jedni bez drugih ne mogu. Split uopće ne zna u kojem smjeru s turizmom ide jer se on dogodio slučajno, zato moramo proučiti koji vid turizma želimo, ali sve se to da riješiti.
Kako?
Poznato mi je da jako volite more, najviše ronjenje…
– S ronjenjem i ljubavlju prema moru se rodite jednostavno. Moj otac obožavao je more, a ja sam ga pratio. Sretan sam što danas mogu reći da sam prošao cijeli Jadran pod morem. Tu osjetite mir, spokoj i tišinu, odete u drugu dimenziju koja se ne može prepričati.
Pa koje vam je to onda mjesto pod vodom najomiljenije?
– Otok Silba me oduševio za ronjenje.
Svirate i gitaru? Jeste li nastupali s nekim poznatim glazbenikom?
– Bilo je svakakvih ideja, bend nisam imao, ali gitaru sam godinama svirao kod maestra Katunarića. Obožavam glazbu i dalmatinsku pjesmu. Volim zapjevati, ali ipak najviše u odabranom društvu.
Ispred obiteljske kuće imate jednog oldtimera, a istinski ste zaljubljenik u stare linije automobila… Otkud sad to?
– Bezvremenske stare linije su mi pri srcu. Oldtimeri su posebni jer imaju dušu, a linije izrađene prije sedamdesete godine prošlog stoljeća pružaju iznimnu vizulanu satisfakciju. Volim oldtimere jer imaju dušu. Jednostavno uživaš u vožnji, osjetiš svaku rupu na cesti i to je predivan osjećaj.
Tako vam je predivno i kad boravite u prirodi? Čujem da volite sudjelovati u zelenim akcijama…
Pa kako bi se vi onda predstavili javnosti u tri riječi? Za ove koji vas ne poznaju…
– Aris je najviše radnik, spavam pet sati dnevno. Sretan sam ako uhvatim i to. I vrijedan.
Možda ste se u prirodi pronašli kroz srednju veterinarsku školu… Imate i na desetke kornjača?
– Kažu da ljudi koji ne vole životinje, ne vole ni ljude. Životinje obožavam od malih nogu. Volio sam pomagati pa sam upisao Srednju veterinarsku školu, a te kornjače su u mom vrtu otkad znam za sebe. Svaka životinja se može dresirati, kornjače kad dođeš blizu njih izlaze iz rupa i dolaze do tebe jer osjete ljubav koju im pružaš.
U slobodno vrijeme, rekli ste mi, zaigrate i s ekipom na mali nogomet…
Osjeti se da nekad vam pobjegne i koja specifična riječ za otočna područja… Vučete li kakve korijene s otoka?
– Dobro ste to uhvatili… Majka mi je iz Kostanja, centra Poljičke Republike, a baka mi je s Hvara pa onda se zna dogoditi da mi pobjegne koja bodulska i vlaška riječ.
Kad smo već kod otoka, za kraj, poznato mi je i kako ste umjesto mora, do bračne luke plovili sve do Slavonije…
– Ha… Znate onu staru da srce ne pita…