Crkva Kristova bogata je mnogim Božjim ugodnicima koji se nalaze u
nebu a koje mi častimo i slavimo na zemlji. Jedan od najvećih je svakako
današnji svetac sv. Josip, zaručnik BDM, čuvar i odgojitelj Isusov. O
tome svjedoče brojna svetišta, crkve, samostani, knjige o sv. Josipu,
molitvenici, glasila sa svečevim imenom, a posebno svjedoče toliki
vjernici koji se njemu mole i o njegovim blagdanima ispunjaju crkve,
svjedočite vi koji ste se prošlih dana trodnevnice i večeras okupili oko
tog Božjeg ugodnika – kazao je predvodeći misno slavlje u župnoj crkvi
Sv. Josipa na Mertojaku don Vinko Sanader, župnik i upravitelj solinskog
svetišta Gospe od Otoka.
Naime, središnje misno slavlje kojim je obilježen blagdan sv. Josipa u
Splitu održano je večeras u istoimenoj crkvi na Mertojaku, a predvodio
ga je don Vinko Sander, brat bivšeg premijera Ive Sanadera, uz koncelebraciju župnika Župe sv. Josipa don Vjenceslava Kujundžića,, don Mladena Parlova, don Mihaela Jelavića, don Petra Čondića i don Marijana Čaglja. Crkva je bila prepuna, te je mnoštvo vjernika misu slušalo i u dvorištu, kao i uvijek kad se slave blagdani u ovoj župi.
Don Vinko Sanader održao je nadahnutu propovijed, na kojoj su mu svi
nakon mise čestitali, a prvi župnik don Vjenceslav Kujundžić, još s
oltara. U propovijedi je don Vinko govorio o sv. Josipu i poniznosti
koju je zaručnik Blažene Djevice Marije pronosio svojim radom i životom.
– Sveti Josip je pri srcu svakom kršćaninu, a posebno nama Hrvatima
koji smo ga još od 1687. u Hrvatskom saboru izabrali za svoga
zaštitnika. Očito je da je Josip bio drag i samome Bogu jer mu je
povjerio na čuvanje i skrb svoga Sina Isusa.
Ona pohvala koju je Bog uputio Abrahamu, o kojoj smo
slušali u drugom čitanju, ide na poseban način svetom Josipu, jer je i
on svoju ulogu i zadaću prihvatio bez prigovora, bez komentara. I on je
vjerovao Bogu i nadao se protiv svake nade, posebno u onim trenucima
koji su izgledali bezizlazni, baš kao i Abraham.
Mnoge kreposti i odlike resile su svetoga Josipa koje su zabilježene u
raznim molitvama napisanim njemu u čast, kao i u zazivima litanija u
njegovoj krunici. Sve spomenute vrline apsolutno stoje svetom Josipu i
bilo bi ih lijepo sve obraditi i o njima razmišljati. Ipak, može se reći
da je krepost poniznosti bila dominantna u njegovu životu. O toj
kreposti želim danas zajedno s vama razmišljati jer je poniznost, ta
važna krepost, postala strana i gotovo nepoznata današnjem naraštaju –
kazao je don Vinko Sanader, te nastavo.
– Naime, živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju
time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko
je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i
lažnih veličina.
Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase, poznata imena. Na taj
način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim
djelima! Stvoreno je načelo: Nije važno tko će više učiniti za opće
dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto. Oholost kuca na svačija vrata,
ona je čovjeku nekako u krvi. To je zaraza s kojom se rađamo. Oholost je
izvor mnogih grijeha.
Ona je upropastila prve ljude i mnoge oko nas. Ohole i bahate ljude
nitko ne voli, a opet toliki toj oholosti teže – istaknuo je don Vinko
Sanader.
– Treba odmah reći – nastavio je – da biti ponizan ne znači sebe
ponižavati ili dopuštati drugome da te ponižava i omalovažava. Ne,
ponizan čovjek je pun dostojanstva.
Odlika poniznog čovjeka je skromnost. On ne teži za slavom i čašću,
ali nije bez zdrave ambicije. Ako ga ljudi izaberu na neki časniji
položaj ili dobije upravljačku vlast, on ne mijenja ćud i ponašanje.
Svjestan je svojih sposobnosti i mogućnosti, ali i svojih ograničenosti.
On ne glumi neku veličinu.
Sveti Jakov u svojoj poslanici poziva: Ponizite se pred Gospodinom i
on će vas uzvisiti! A sveti Petar upozorava: Bog se oholima protivi, a
poniznima daruje milost.
I mi se protivimo oholima, nisu nam dragi, a istodobno nas izjeda
želja za čašću, vlašću i prvim mjestima. Patimo da nas ljudi hvale.
Gladni smo ljudskih priznanja i zavidni kad ih drugi primaju.
Poštovani vjernici, svakodnevno smo na ispitu i pred odlukom:
izabrati poniznost ili oholost. Želimo li zadobiti sretnu vječnost i
spasenje, znamo što treba biti naš izbor. Možda će nas izbor poniznosti
koštati raznih nevolja i stradavanja, ali ne trebamo se bojati jer je
Bog s nama. Ako nas Bog i ne čuva od nevolje, čuva nas u nevolji da nas
ona ne dokrajči i ne uništi (…)
Zato je važno prema sebi biti iskren i priznati svoje ograničenosti,
vidjeti ne samo ono što jesi nego i ono što nisi; ne gledati samo kako
si bolji od mnogih ljudi nego vidjeti i da stvarno ima boljih od tebe;
vidjeti ne samo koliko imaš talenata nego i koliko ih nemaš; vidjeti ne
samo ono što znaš nego i koliko toga još i ne znaš, a možda nikad nećeš
ni znati.
Onu Sokratovu izreku – znam da ništa ne znam –
uistinu može reći jedino ponizan čovjek, jer je samo takav svjestan
koliko toga još ima što nikada neće moći otkriti. I tu dolazimo do
paradoksa, jer da bi znao da ništa ne znaš moraš doista jako puno toga
znati!
Ponizna osoba je objektivna, točno vidi i sebe i druge, svjesna je
svoje uloge u svijetu ali i uloge drugih ljudi. Promatra svijet u
cjelini i ne stavlja sebe u središte niti na prvo mjesto…
Najveći primjer poniznosti pružio nam je svima sam Isus i zato je
mogao reći: Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca. On je u
evanđelju više nego jasan kad govori o oholosti i poniznosti: Svaki koji
se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen. Isusov
primjer savršeno je slijedio i sveti Josip, ali ne sumnjamo da je i Isus
od Josipa imao što naučiti.
Poštovani vjernici, svatko je od nas pozvan rasti u vrlinama, između
ostaloga i u kreposti poniznosti o kojoj smo govorili. Ljubav i
poniznost potiču na uzajamnu pomoć, na savjestan rad, na izbjegavanje
oholosti, ljubomore i zavisti.
Sv. Josip je dostojno i ponizno ispunio svoje životno poslanje u
životu Svete Obitelji, u Kristovoj blizini. Evanđelja nam o svršetku
njegova života ništa ne govore, ali vidimo i znamo da ga je Isus dobro
nagradio na kraju života.
I mi rado idimo k Josipu i molimo ga da i nama isprosi one milosti koje je on sam od Isusa primio, molimo ga:
Sveti Josipe, izmoli nam od Isusa milost poniznog srca i duha, milost blagosti i dobrote srca!
Sveti Josipe, pomozi nam da i mi volimo Isusa kao što si ga ti volio!
Sveti Josipe, nikada nas ne napuštaj, osobito ne u smrtnom času!
Isuse, Marijo i Josipe, predajemo vam naša srca i duše!
Isuse, Marijo i Josipe, pomozite nam, prosvijetlite nas, spasite nas!
Amen – zaključio je propovijed don Vinko Sanader, čestitajući svima dan
župe, Dan očeva i imendan onima koji nose dično ime sv. Josipa.