Vozačica autobusa javnog gradskog prijevoza Promet Hana Bakota nije zaposlena ni po vezi, ni zbog ravnopravnosti spolova nego zato što je prošla, zajedno s još četiri kandidata na natječaju. Poslano je 80 molbi, 54 ih je pristupilo, tražilo se osam vozača, a pet ih je zadovoljilo sva tri nivoa testova – propise, vožnju i psiho test. Hana je treća među njima. Ukratko je referirao direktor Prometa Edo Meštanek, rukovoditelj prometnog sektora na predstavljanju jedine žene među 377 vozača Prometa.
– Imala sam sreću jer je bilo pošteno! Oduvijek sam htjela biti vozačica, od kada sam bila dite. Jednostavno kao da je urođeno u meni – krenula je samozatajno 35-godišnja vozačica.
Put joj je bio mukotrpan, nitko joj nije htio dati priliku.
– Čak su mi u autoškoli kada sam htjela upisati potrebnu kategoriju za vozača rekli da mi ne žele uzimati novce bezveze jer ipak smo na Balkanu – kazala je.
Prije 16 godina prvi put se prijavila na natječaj, ali joj je rečeno da 200 muškaraca čeka posao. Kada bi zvala i za posao vozačice kamiona, uglavnom nisu vjerovali da zove radi sebe, umirali bi od smijeha kada bi shvatili da ne zove za supruga.
Vozila je stare kamione za konjički klub na selu, vraćala bi se prije mraka jer ni svjetla nisu vrijedila. Ni kočnice nisu baš bile najbolje. I tako u kabini s konjima po mnogim selima, a najviše u Lici gdje je bila omiljena. Ali sve s guštom je radila. Kada je skupila iskustva na kamionu, polagala je za autobus prije četiri godine.
Svaki oglas je zvala, i preko Zavoda za zapošljavanje su tražili posao u njeno ime, ali gotovo svi su je odbili. Žena za volanom…
– Vozila sam i kao skladištar u Dugopolju. Sve sam radila, stjecala iskustvo samo da dođem do toga što želim – prisjetila se.
Nakon brojnih odbijenica nakratko je posustala. Zapitala se ima li više smisla kada joj praktički nitko ni kombi ne dozvoljava voziti. Onda je slučajno srela jednu vlasnicu firme koja se bavi autoprijevozom.
Ona joj je dala priliku i nije ju propustila. Vozila je i po snijegu i po ledu, po svim uvjetima.
– Od tada nisam bez posla! Stalno me zovu svugdje, ali kad sam vidjela natječaj u Prometu prijavila sam se. Lakše mi je i zbog obiteljskih obaveza raditi u gradskoj firmi, a ovaj posao zaista volim – pojasnila je.
Direktor Prometa, koji je malo i “razbijao led”, jer uvijek je skromnim ljudima najteže pričati o samima sebi, pa tako i Hani, naveo je i kako je prije tri godine bila na natječaju i zadovoljila. Prethodna uprava poništila je taj natječaj, razloge nisu pojasnili, a Bakota je u međuvremenu zatrudnjela.
Sada je za volanom, radi posao koji voli, a prve reakcije putnika su više nego pozitivne. Malo se, kažu, znaju zblanuti kada vide ženu da vozi autobus, ali sve je u najboljem redu. Možda od stotinu komentara bude jedan negativan, ali uglavnom drugi putnici ili putnice ga ušutkaju.
Tko kaže da nema solidarnosti, posebno među ženama.
– Uglavnom ljudi reagiraju savršeno, a žene uživaju. Jedna cura me pitala je li moguće da žena vozi autobus, pa ako je, da bi i ona to radila – dojmovi su i oku ugodne Bakote.
Prošli tjedan počela je voziti samostalno, a prve dane dok je imala praksu znali su je kolege benevolentno pitati ima li tremu.
O kolegama i okruženju govori samo u superlativima.
Spomenimo da je splitska vozačica završila tri škole, srednju turističku, instruktoricu vožnje i vozača.
Posljednji i jedini put žena za volanom Prometa bila je 1996. godine, Sanja Brnadić. Zadržala se osam mjeseci, otišla je u drugu firmu.
Rukovoditelj prometnog sektora Ante Ivandić je kazao da se svim početnicima daju manje zahtjevne rute, i “solo vozila”, pa tako i Hani.
– Daj Bože da primimo još žena vozačica kao Hana – podvukao je Ivandić. I, dodali bismo, više ljudi sa snovima od kojih ne odustaju.