Koliko mladih osoba se odlučilo napustiti siguran posao, mjesto direktora jedne firme, službeni automobil i druge mnogobrojne pogodnosti? Imali smo sreću pa smo jednu takvu osobu uspjeli uhvatiti u subotu i popričati s njom o njenom poslovnom uspjehu, a koja nam je opisala i svoj težak početak.
Naime, Ivana Ninčević je voditeljica i entuzijastkinja koja je nakon završenog fakulteta u Rochester institut of technology New York, SAD-u ostavila siguran posao i posvetila se prilici koju je jedina uočila, pokrenula i realizirala. Mnogi su skeptici, kako je i običaj u našoj Dalmaciji, osuđivali taj čin i prognozirali brzi neuspijeh.
Ivana se nije predala, odlučila je ustrajati u svom naumu, radila je godinu i pol dana kao volonter, boravila u tuđim uredskim prostorijama, primila druge volontere, stekla iskustvo i tad je počelo ono što se danas naziva uspjehom.
Za inat svim zlim jezicima, a na svoje zadovoljstvo, Poduzetnički centar Solin je izrastao u perspektivan faktor na tržištu, kojem se obraćaju mnogi poduzetnici početnici za savjet i suradnju, mnogi iskusni poduzetnici, a sam Centar je prvi u Hrvatskoj pokrenuo, danas i više no uspješan Poduzetnički kamp koji bilježi ogromne rezultate.
Kad i kako je ova lijepa priča zapravo započela, kakvi su bili početci?
– Pravno smo osnovani 2013. godine, a prije toga sam volontirala sama za sebe godinu i pol dana. Početak je bio izrazito težak i teško je bilo uz naš mentalitet započeti jer se uz nešto novo stvara otpor kod ljudi, a tek kad je sam naziv poduzetnički centar u pitanju stvarale su se i nekakve predrasude. Zbog toga je i bilo volontiranje prije samog oformljivanja, a u samom startu se nije moglo ni očekivati na prihode pa sam skoro sve projekte radila sama u početku i besplatno. Kad su rezultati mukotrpnog rada počeli dolaziti, već te svi gledaju drugačije, a i jedan si korak ispred, počinješ pravno se osnovati, poslovati i zaposliti ljude.
Koliko vas je započelo raditi u PCS, jeli ista postava ili se događaju i promjene?
– Sama sam započela, nakon godinu dana su mi se u volontiranju pridružile još dvije osobe, a danas nas u prosjeku bude oko pet ljudi koji konstantno rade u PCS. Nekad nas je četiri, nekad šest, ali četvero nas je stalnih. Imali smo prošle godine jednog momka kojeg smo zaposlili na određeno za određeni projekt, njemu je tih šest mjeseci odgovaralo jer je imao već nešto u tom periodu u vidu, a i nama je dobro došla njegova pomoć u pisanju projekata. vijek nas je tako pet u prosjeku koji radimo.
Sama si volontirala i znaš koliko ti je to iskustvo pomoglo u daljnjem poslovnom razvoju. Pružate li priliku drugim osobama kroz volonterizam, koji bi kod vas mogli naučiti nešto i znači li vam njihova pomoć?
– Da, prijavljeni smo u volonterski centar i primamo volontere koji mogu dobiti ugovor na najviše tri mjeseca, koliko je zakonski određeno. Kroz svoj rad s nama oni iz prve ruke dobiju na uvid kako se pišu projekti, što su EU fondovi, što se dobiva kroz EU i druge fondove i dobiju potvrdu da su radili kod nas na određenim poslovima da bi to znanje mogli poslije dobro iskoristiti uz priznatu potvrdu. Njihova pomoć nam itekako dobro dođe kod pisanja većih projekata u kojima treba raditi statistička istraživanja, a koja mi ne stignemo odraditi i analizirati za tržište.
Ima li zainteresiranih koji bi željeli kod vas sticati znanje?
– Naravno, postoji veliki broj ljudi koji bi htjeli volontirati, a na žalost nemamo dovoljno prostora za primiti sve njih.
Imate li u planu širiti ili se preseliti u druge prostorije u kojima bi mogli imati i komoda, ali i primiti veći broj volontera i zainteresiranih klijenata?
– Već smo tri godine u ovim prostorijama, a planiramo dogodine aplicirati se na natječaj koji će izaći za poduzetničke potporne institucije. Mi planiramo aplicirati za poduzetnički centar i time sebi osigurati veći prostor i veću podršku poduzetnicima početnicima. Njima je pomoć zaista potrebna i kod nas dolaze na sastanke, a ovako bi im omogućili da mogu neko vrijeme provesti s nama, čime bi nam svima bilo lakše.
Što poduzetnički centar točno radi, koje usluge pruža? Smatrate li se uspješnima u svom poslu?
– Pružamo potporu poduzetnicima i početnicima. Sve što radimo za početnike, manje-više radimo besplatno, a za postojeće poduzetnike na natječajima naplaćujemo svoj rad jer se tako i financiramo. To je taj dio potporne poduzetničke institucije, a uz to pišemo projekte za jedinice lokalne samouprave. Nikad neću moći za sebe reći da sam uspješna, no tko hoće može vidjeti našu listu referenci i sami procijeniti jesmo li uspješni (govori kroz smijeh).
Koliko vam se ljudi zapravo javljaju s dobrim idejama i koliko njih te ideje i ostvare?
– Javi se zaista mnogo ljudi, ove godine nismo radili statistiku, no 2014. godine smo imali preko 300 konzultacija s ljudima koji su imali ideju i koji su krenuli u realizaciju. Također, pomogli smo u otvaranju oko 150 firmi, tvrtki i obrta početnika i neki su u fazi zapošljavanja ljudi danas.
Radite li na nekakvim megalomanskim projektima koji su vas obilježili ili se radi samo o manjim projektima i pomoći drugima?
– Definitivno su nas obilježili veći projekti i projekti koji su infrastrukturni, a tome i težimo, konkretnim projektima. Imamo nekoliko projekata poput projekta Salona, šetnice, otvoreno kino i trg na Lastovu, proizvodne hale, turističko ugostiteljski objekti, Poduzetnički inkubator u Klisu, proizvodne hale, zgrade i još mnogi drugi koje smo radili i koji su meni najdraži jer ih mogu vidjeti. Ipak, sve navedeno ne umanjuje činjenicu da se podiglo 150 početnika poduzetnika i to je ono što me duhom ispuni, ponosna sam na taj rad. Smatram da je svaki od njih vrijedan/na i da će za koju godinu i oni aplicirati za bar jedan „megalomanski“ projekt, a to je ona velika stvar u kojoj smo mi izravno pomogli. Trenutno radimo na jednom projektu u vrijednosti od preko 25 milijuna eura, s kojim idemo direktno u Bruxell, ali ne smijem više reći o njemu da ne ureknem (smije se).
Hoćeš li navesti koji primjer, kojim bi mogli čitateljima dočarati vaše savjetovanje i pomoć mladim ljudima?
– Imamo konkretan primjer Ivana Mrvoša i njegove pametne klupe kojem je pobjeda na Poduzetničkom kampu 2014 pomogla da svoj proizvod predstavi kroz medije. Zahvaljujući mentorima na kampu i u HRT emisiji Snaga volje, kao i ulazak u poslovni svijet je uspio, a mi mu i dalje pomažemo koliko god možemo, te već radi na drugom modelu i ima narudžbe iz Katara. Ove godine na poduzetničkom kampu smo imali pobjednika „Mobilni interpretacijski centar“ s idejom „Lucky 4 You“, sad i njih guramo, a u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu smo i dizajn napravili. To mi je sve hobi i to me drži, a ulagati svoje vrijeme, znanje, iskustvo i poznanstva u nekog početnika je zaista neprocjenjivo, a još kad poluči uspjeh.
S kojim institucijama najčešće surađujete?
– Surađujemo baš sa svim institucijama u našoj državi, od HAMAG-a, HBOR-a, HZZ-a, svim ministarstvima, gradovima i općinama. Uglavnom se prijavimo na sve fondove iz nadležnih ministarstava i sa svima imamo fenomenalnu suradnju. Surađujemo i naravno s gradom Solinom i to mi je jedna od dražih suradnji uopće. To je moj grad i sve projekte koje radimo za Solin, gledam na strateški način jer ti projekti koje radimo donose rezultate za dizanje kompletnog gospodarstva. Lijepo je svima pomoći i nešto donijeti, no opet kad to sve napraviš svom gradu, osjećaj je neopisiv.
Surađujete li sa gradom Splitom, okolnim gradovima, općinama i županijama?
– Konkretno sa Splitom ne, ali s drugim gradovima, općinama i županijom jesmo. Županija je u početku malo skeptično gledala kad smo tek počeli s radom, no pristizanjem rezultata, kad su vidjeli koliko se trudimo i radimo i da nam pristiže mnoštvo ljudi, tad su nas i oni počeli gledati kao ozbiljan faktor. Pružili su nam veliku podršku i uvijek su otvoreni za razgovor.
Projekt na Klisu izgleda jako zanimljivo i fascinantno, o čemu se zapravo radi?
– Radi se o Interpretacijskom centru Klis, za kojeg će se prostorije TZ Klis prenamijeniti u Interpretacijski centar. Centar će po uzoru na druge takve centre u Europi, konkretno Francuskoj imati interaktivne mape, videozapise i holograme koji su jedan fenomenalan način prikazivanja potencijala tog mjesta i kulturne baštine. Pri tom se ništa neće dirati po samoj kulturnoj baštini, materijalnoj i nematerijalnoj. 3D maping će biti s vanjske strane zgrade koji je odličan prikaz u kojem ne morate tražiti nikakve dozvole jer ne narušavate objekt. Smatram da je takav jedan moderan način, koji je u Europi itekako zastupljen i posjećen, jako potreban ovdje kod nas.
Jeli suradnja s Klisom razlog što je mama Klišanka?
– Nije iako me svi to pitaju (govori kroz smijeh). Krenuli smo surađivati prije tri godine kad sam se prvi put susrela s njima i predložila da se prijave na natječaj za poduzetnički inkubator. Zašto oni ne bi aplicirali na taj natječaj i dobili sredstva, na što su pristali, prijavili se i dobili sredstva. Poduzetnički inkubator se napravio, ljudi se zaposlili, rade za općinu Klis i surađujemo svi zajedno.
Kolika je vrijednost projekta Poduzetničkog inkubatora Klis?
– U vrijednosti od 600.000 kuna. Poduzetnički inkubator u Klisu je prvi i jedini koji je dobio sredstva iz EU fondova, odnosno iz ministarstva poduzetništva i obrta putem poduzetničkog impulsa za Poduzetnički inkubator i nitko drugi ta sredstva nije dobio u našoj Županiji. Planiramo naredne godine još jedan sličan projekt ostvariti s jednom lokalnom jedinicom. Klis je odličan primjer kako su mladi ljudi po pitanju EU fondova razvoj u općini itekako povećali. Shvatili su tu važnost na vrijeme i odmah počeli na tome raditi i koriste fondove za razvoj svog mjesta.
Kakvi su projekti novopečenih poduzetnika, da se malo vratimo na tu temu, s kakvim se idejama najčešće vama obrate za pomoć?
– Većinom su uslužne ideje i projekti, obzirom da je jak turizam kod nas, no ima proizvodnih i inovativnih, a to mi je poseban gušt jer nitko ne zna točno o čemu se radi dok proizvod ne ugleda svjetlo dana.
Jeste li zadovoljni s kreativnošću početnika?
– To je jedino što me drži u ovom poslu, svaki je slučaj drugačiji i nema kod nas uobičajenih špranci i kolotečine. Jednostavno, svaka osoba koja dođe ima svoju priču od osobnog karaktera do njegove osobne zamisli, od onoga što on stvarno može do onoga što mu se nudi od strane podrške fondova. Svakom slučaju moramo pristupiti individualno jer se drugačije ne može. I onda to bude jedna lijepa priča kad iz svega toga izađe nešto produktivno. Naravno, radi se o mukotrpnom radu s obje strane i ne možemo mi napraviti čudo ako početnik nije osoba koja će uložiti isti trud, ako ne i veći u vlastitu ideju.
Jesi li i ti tako od sebe sve dala kad si pokretala Poduzetnički centar?
– Pa naravno, živjela sam s tom idejom i dugo trpila i radila kako bi danas izraslo u nešto prepoznatljivo i sigurno. Evo primjera za poduzetnički kamp, (priča kroz smijeh) ja sam se tuširala i na pamet mi je pala ideja za poduzetnički kamp. Otrčala sam nedugo nakon toga do prijateljice i objasnila joj ideju poduzetničkog kampa. Svima je jasno što znači poduzetnički i kamp. To uostalom nije ni postojalo u Hrvatskoj i krenuli smo s ostvarivanjem kampa prije četiri godine. Ove godine u listopadu je bio treći po redu kamp, koji je bio pod pokroviteljstvom predsjednice Grabar Kitarović, ministarstva, županije i grada Solina. Iz ideje je nastala jedna priznata manifestacija koja ima rezultate, a koja je prije toga bila tek ideja dok sam se tuširala.
Što je bitno da bi se poduzetništvo razvilo u jače od današnjih?
– Jako je bitno da se uz razvoj poduzetništva paralelno razvija i jedinica lokalne samouprave u kojoj živimo. Infrastrukturno i sa strane podrške poduzetništvu jako je bitno da se ove dvije cjeline paralelno razvijaju. Smatram da se više projekata mora donositi u samom poduzetništvu jer je to jedini način na koji gospodarstvo može opstati i razvijati se.
Kakvi se projekti u poduzetništvu trebaju više zastupati?
– Mi imamo firme koje su uspješne u proizvodnji, a ne prate razvoj I-tehnologije, ne prate razvoj današnjeg marketinga i PR-a. Društvene su mreže danas jako bitne i imamo ljude koji proizvode fenomenalne proizvode, a u proteklih se 20 godina nisu makli od ustaljenog tržišta i to bude to, a ovako imaju priliku plasman na mnogo više. Zato sam istaknula da se sve paralelno mora razvijati, a to se kod nas još ne događa.
Što bi poslala kao poruku osobama koji bi htjeli realizirati svoju ideju i plasirati je na tržište, a ima „onu“ kočnicu koja ga/ju sprječava u tome?
– Ne postoji ta osoba koja može bolje odlučiti ono što oni žele raditi i u što vjeruju da može uspjeti, od njih samih. Ako su oni ti koji vjeruju u svoj rad i uspjeh, ne postoji ni jedna prepreka koja ih može odvratiti od svog nauma. Ovo govorim iz svog iskustva, ja sam jedina vjerovala da ću opstati i uspjeti u svom radu i svi su mi se smijali. Kad uložiš u nešto trud, volju i vrijeme ne smiješ se bojati uspjeha ali i neuspjeha. Jedan od većih razloga zašto se ništa ne pokreće je strah od neuspjeha, no to je glupost. Ljudi vani otvore firmu 60 puta, a 61. put zarade milijune. Bit se truditi i biti uporan i ne misliti ništa loše ako i ne uspije, to je samo jedno iskustvo više koje nećeš ponoviti i iz kojeg ćemo mnogo naučiti.