Danas je lakše dobiti intervju s predsjednicom države nego s Marijanom Banom. Dovoljno je reći da je zadnji intervju je dao prije četiri godine. No zahvaljujući dobrom “kumstvu“ uspjeli smo dobiti jedno popodne u društvu karizmatičnog pjevača s kojim smo popili kavu na splitskoj Zenti, jer tamo on voli. Istina je da smo se u prvih nekoliko rečenica porječkali jer mu nije bilo jasno kako ga mogu pitati je li mu hladno na motoru dok on na sebi ima motorističku jaketu, ali nakon par mojih pogrešnih pitanja o motoru i druge popijene kave – mogli smo sjediti danima.
Zadnji album izdali ste prije 15 godina, što je tome razlog? Čini se kao kakav protest.
– Zato što nemam što izdati, nemam uopće pjesme. Sve što sam imao to sam i izdao. Neki autori mi nude pjesme i ja ih prihvatim. I izvodio sam ih.
Pa čini mi se da ste u zadnjih deset godina snimili dovoljno pjesama za album?
– Ma mene album ne zanima, mene nikad nije zanimalo snimanje. Ja sam silom prilika trebao snimiti album. Meni je važno stvoriti pjesmu koju ću pjevati publici. Kada smo mi kao Daleka obala radili aranžmane onda smo ih radili za male klubove. Dođe publika i mi onda njima prenosimo pjesmu. Snimanje je bilo samo da mi ljudima kažemo da imamo te pjesme. Neko ima prioritet snimanja u studiju i ne nastupanje. Meni je prioritet nastupanje i publika. Jedino uživo pjesme imaju smisla. Sve pjesme koje sam snimao, time i albume, ja bih snimio svoje i otišao. Ne razumijem se u produkciju i ne zanima me. Ni spotovi me ne zanimaju. To je neki svijet u kojem se ja ne mogu naći, ne mogu se nalaziti u svemu. Samo stvaranje pjesama, probavanje i izvođenje ispred publike je moj život. To mi je sve.
Danas se glazbenici slažu da izdavanje albuma nema smisla. Ipak je Internet učinio svoje, slažete li se?
– Ako su se u kraćem razdoblju stvorile pjesme i čine neku cjelinu onda album ima smisla. No skupljanje pjesama, njih 10-15, nije album nego opet kompilacija. Albume koje ti pustiš i slušaš kao jednu pjesmu mogu se nazvati albumom u pravom smislu te riječi. Ako dođe od srca. Kad su na albumu pjesme koje potpisuje nekoliko autora onda se to zove album?! To je kompilacija, tako ja to gledam.
Koliko Vam je Daleka obala danas “daleko“?
– Nije mi daleko, ja još uvijek to živim i tu su naše pjesme. Mi smo iz Daleke obale svi prijatelji i lijepo smo se razišli kao ljudi i to ime smo stavili u mjesto u povijesti gdje i spada, a to je jako visoko u regalu.
Više puta ste isticali da niste oduvijek sanjali da se bavite glazbom, a opet na pozornici izgledate kao da ste na njoj rođeni te kao da ste se zapravo iz jedne prostorije u kući prebacili u drugu.
– Ja se nisam htio baviti glazbom, ja sam imao potrebu. Pod svaku cijenu sam pokušavao se ne baviti. Pjesme sam radio da zabavim prijatelje iz kluba i ulice. Ta epidemija se proširila, do mene su došli ljudi koji su se bavili glazbom i njima se to što sam ja radio svidjelo. Osnovali smo bend i ja sam dalje nastavio raditi pjesme. Lijepo se osjećam na pozornici, osjećam se ugodno. Ljudima je sa mnom lijepo i zašto se ne bih bavio time.
Kada pričate danas s mladima koji imaju svoje bendove, koliko se njihovi motivi i pristupi razlikuju od onih početaka Vas i benda?
– Tu ima milijun varijanti, svaki čovjek gleda na svoj način zašto ulazi u glazbu i zašto se bavi glazbom uopće. Mi nikad nismo išli zbog neke slave ili materijalne koristi, a na kraju ispada da živim od glazbe i to poprilično dobro. Netko ide direktno i matematički u glazbu i računa što bi moglo biti hit. To je naopak pristup. Zbog toga se i događa u glazbi što se događa. Svi su odjednom pametni i svi znaju što će biti hit, a na kraju ništa ne bude. Bitna je pjesma, bitno je prenijeti neki osjećaj, neki doživljaj i neku sličicu. Kada slušaš pjesmu trebaš nešto osjetiti; ljubav, mržnju, gorčinu, plakanje, pjevanje, veselje. Ja to ne osjećam u zadnje vrijeme u ovome što slušam. Potrudim se poslušati pjesmu, ali nešto tu ne valja. Možda je prazno razdoblje za pjesme, kao što srdele idu iz Jadrana tako i to. Nije to samo kod nas, to je globalno.
Danas čujemo da netko ima hit prije nego što pjesma izađe iz studija, kao da ga svi zazivaju i na kraju ništa.
– Pa tu i griješe jer trenutak u kojem nastaje pjesma je drugačiji od trenutka u kojem će se pjesma puštati. Ja imam doma 100 CD-ova, jedan dan mi u 5 popodne paše Čajkovski dok mi jedan dan paše Rage Against the Machine. Eto, pokušao sam naći nešto sasvim suprotno. Ne može se reći da jedno od ovo dvoje nije odlično, ali isto je bitan trenutak kada ću jedno od toga slušati. Svi moji koncerti su različiti iako mi sviramo isto, naizgled isto. Isti su tonovi, ali nije isto ono što interpretiramo publici. Ja često sviram po istim klubovima u Hrvatskoj i svaki taj koncert je drukčiji. Nekad budu nježni, nekad budu eksplozivni, ali svaki koncert bude lijep. Nije važno koliko se skakalo nego taj prijenos obostrane energije i emocije publike s nama. Treba biti pošten prema publici. Na kraju su opet pjesme najvažnije, nisu glazbenici zvijezde večeri ili publika. Pjesme su uzvišene iako izgledaju nešto banalno. Svaka pjesma je uzvišena koja je opstala.
Spomenuli smo mlade momke, što se u Vašem životu promijenilo otkad su Diktatori prije devet godina postali Vaš prateći bend?
– Sve se promijenilo, okrenulo me naopako (osmijeh od uha do uha). Diktatori mi omogućavaju slobodu, daju mi da se izrazim na način na koji ja hoću. S njima mi je ugodno i lijepo, a to se i vidi. Mi nismo ništa ni probavali, oni su znali te pjesme. Oni sviraju kao što ja pjevam – sviraju publici. Ja mogu otpjevati koncert napamet, to može biti glazbeno kvalitetno i bez osjećaja. Mogu se spustiti tužan, a nisam ništa pogriješio. To je nekom bio odličan koncert, puno ljudi, vrhunski razglas, svi su zaradili, ali to nije dobro odrađen posao ako nema te emocije s publikom. Ja volim da se ljudi i zabave na koncertima, a nije nužno da se napiju i skaču da se to postigne.
Kad ste Vi zadnji put bili na nekom koncertu na kojem ste se zabavili? Je li Vas nešto oduševilo u zadnje vrijeme na hrvatskoj sceni?
– Nisam bio, čuo sam nešto zanimljivih. Ja ne mogu ići na koncerte. Ja koncert ne mogu slušati od straga i onda odem u publiku, a kako sam visok svi me vide i žele se sa mnom slikati. Automatski me to sprječava da gledam koncert i onda se ja moram povući.
Imate li još uvijek neke stvaralačke i kreativne momente?
– Pa vidite da nema pjesama.
Jeste li napisali ikada pjesmu za nekog drugog?
– Pjesmu “Ruzinavi brod“ sam ponudio Oliveru, a on mi je rekao da je pjesma fenomenalna i da će biti bolje da je ipak ja izvedem.
Čini se kao da ne volite novinare, već četiri godine niste nikome dali intervju. Zašto?
– Nemam dobra iskustva s novinarima. Nisu pisali ono što sam rekao i vadili su iz konteksta radi senzacionalizma. Ja ne znam zašto nekome to treba sa mnom, ali ima i takvih. Zbog toga pušem i na hladno. Svakako ne čitam novine već 8 godina jer me ne zanima tuđi privatni život, a o tome novine danas najčešće pišu. Selektiram si sportski program na stranim programima i to gledam.
Jeste li društveni, volite li izlaziti? Izgledate dosta zatvoreno.
– Ne znam, to biste trebali pitati druge ljude.
Da pitam možda konobara u Vašem omiljenom kvartovskom kafiću?
– Imam 7-8 omiljenih kafića pa biste ih trebali obići kao što ih ja obiđem redovito. Volim biti u kafiću, sve mi se ovdje sviđa. Pijem kratku kavu bez šećera, tako sam navikao još 81. godine u JNA kada je nestalo šećera pa smo morali piti bez i meni se svidjelo. Mogu popiti, ali ipak mi je draže bez.
Vidim da pušite cigarete, hranite li se barem zdravo?
– Ma jedem sve. Sve volim jesti, sve pojedem. Samo pazim da bude dovoljna količina mesa. Možda je to tajna dobrog osjećanja. A i bend mi je fantastičan.
Imate li ciljeve koje još niste realizirali u svojoj karijeri, a htjeli biste?
– Nemam.
A privatno?
– Valjda ću biti djeda, imam sve uvjete. Kuća pored mora me ne zanima jer su obično kafići daleko, a ja ih volim. Imam riješeno stambeno pitanje, imam motor i auto. Bilo bi previše tražiti više od ovog. Žena i djeca su zdravi i normalni. Yamahu sam sad preuredio, 15 godina me vjerno služila. Bilo bi bez veze. Zdravlje i mene služi. Potpisao bih odmah da sve ovako ostane.