Sve više naših sugrađana tuži se, ne znajući što je uzrok tome, kako im je ukrasni grm, šimšir ili topijar, ispred dvorišta izgubio svoj zeleni izgled i ostao potpuno ili djelomično bez lišća, a gole grane obavila je paučina. Od Katje Žanić iz Insituta za jadranske kulture i melioraciju krša doznali smo da se lišćem ukrasnih živica hrani šimširov ili buksusov moljac (Cydalima perspectalis) koji se opasno nastanio i na našem području, te osim što se brzo širi čini i velike štete izgrizajući listiće i koru mladih izboja zbog čega dolazi do sušenja dijelova ili čitave biljke.
– Pregledom uzoraka biljaka šimšira (Buxus sempervirens), s kaštelanskog i splitskog područja, utvrđena je prisutnost šimširovog moljca (Cydalima perspectalis). Prvi nalaz ovog štetnika u Hrvatskoj zabilježen je 2012. godine u Istri. Kako se radi o izrazito invazivnoj vrsti, štetnik se je u dvije godine proširio na područje Varaždina, Međimurja, Osijeka, Zagreba, Karlovca, Pule i Dubrovnika, a od srpnja smo i sami svjedoci brojnih dojava zabrinutih građana Kaštela a posebice članova udruge “Lijepa naša Kaštela” o primjetnim štetama na ovoj ukrasnoj biljnoj vrsti. Da ne bi bilo zabune, štetnik je prisutan i na splitskom području, što je potvrđeno pregledom sakupljenih uzoraka – kazala je Žanić.
Vrlo štetna i invazivna vrsta moljca
Budući da je šimšir sastavni dio vizure naših vrtova, groblja i drugih javnih površina, Žanić smatra kako je vrlo važno upoznati javnost s problematikom vezanom uz ovog štetnika.
– Šimširov moljac je leptir, a potječe iz Azije. U Europi je prvi put pronađen u Njemačkoj 2006. godine, odakle se je proširio na veliki dio kontinenta. Smatra se da je unesen iz Kine nekvalitetnim sadnicama zareženim šimširom. Nadalje, distributeri po europskim državama isto tako na burzi kupuju te jeftine sadnice i evo danas imate naše veleprodajne centre koji prodaju “kontaminirane” ukrase biljke, tako da brzo širenje ovog štetnika objašnjavamo aktivnim letom leptira. I dok naši gradovi i općine troše novce na suzbijanje na javnim površinama mi ih imamo oko naših okućnica – smatra ovaj problem i ne baš tako jednostavno rješivim Žanić.
Ova vrsta je vrlo štetna i invazivna pa se smatra ozbiljnom prijetnjom posebice u starim povijesnim vrtovima i grobljima gdje se šimšir već stoljećima njeguje kao ukrasna biljka. Mlade gusjenice se hrane samo gornjom stranom lista, a starije gusjenice žderu lišće, zelene izbojke i koru, što narušava estetski izgled biljke, uzrokuje potpuni gubitak listova i ugibanje mladih biljaka.
– Napad se može lako prepoznati po svilenkastim, paučinastim, zaprecima na vrhovima izbojaka, u kojima se nalaze odrasle gusjenice. Nažalost, štete se najčešće kasno primijete jer se mlade gusjenice zadržavaju u unutrašnjosti gustih biljaka šimšira. Kada dođu do vanjskih dijelova biljke štete su vidljive, no tada je najčešće već prekasno za suzbijanje jer je došlo do gubitka skoro svih listova. Leptiri imaju raspon bjelkastih krila smeđeg ruba do 4 cm. Jaja odlažu na donju stranu šimširovog lišća. Mlade gusjenice su zeleno-žute boje sa crnom glavom, dok odrasle gusjenice postaju zelene i imaju karakteristične debele crne i tanke bijele pruge po sebi sa crnim točkama na leđnoj strani – objašnjava Žanić.
Kako ga se riješiti?
Štetnik se može suzbijati mehaničkim, ekološki najprihvatljivijim načinom i kemijskim mjerama, a temeljem pravovremenog utvrđivanja početne zaraze tj. prisutnosti gusjenica.
– Napadnute biljne organe treba spaliti, a ne ih odlagati u kompost. U proljeće je potrebno redovito pregledavati grmove, osobito njihovu unutrašnjost jer su male gusjenice skrivene u unutrašnjosti grma pa rani napad ostane neprimijećen. U tom smislu se preporuča razmicanje izbojaka i pregled unutrašnjosti grmova odakle počinje napad. Tamo gdje je to izvedivo, preporuča se sakupljanje aktivnih gusjenica te uništavanje zapredaka u kojima se nalaze starije gusjenice na mirovanju radi kukuljenja. Kao učinkovita metoda suzbijanja pokazalo se i “pranje” grmova visokotlačnim peračima (npr. Miniwashom) – rekla je Žanić.
Ako napad izmakne kontroli, te je previše gusjenica na grmovima da bismo ih mehanički mogli uništiti, moramo posegnuti za kemijskim sredstvima, savjetuje Žanić, te dodaje kako se najbolji rezultati postižu ako insekticide primjenite dok su gusjenice u mlađim razvojnim stadijima.
– Kemijski se štetnik može suzbijati insekticidima (primjena u večernjim satima kad pčele ne lete) i to dok su gusjenice što mlađe (duljine nekoliko mm) i nisu zaštićene u zapretku Savjetuje se i prekrivanje tretiranih biljaka folijom dan-dva nakon prskanja kako bi se uništio što veći broj gusjenica. Od insekticida koji imaju dozvolu za primjenu na ukrasnom bilju a čija je aktivna tvar manje toksikološki škodljiva, preporuča se koristiti kombinaciju:tiakloprid (Calypso SC 480) + alfacipermetrin (Fastac 10 EC, Direct 10 EC) ili deltametrin (Decis 2,5 EC). Nadalje, mogu se koristiti, pogotovo za suzbijanje mlađih stadija gusjenice ekološki povoljni insekticidi kao što su biotehnički insekticid metoksifenzoid(Runner 240 EC) ili biološki insekticid Bacillus thuringiensis (Baturad WP) – savjetuje Žanić.
Nakon provedbe suzbijanja svakako treba nastaviti pregledavati grmove radi moguće nove infestacije štetnikom koji dolijeće sa drugih zaraženih biljaka, te prema potrebi provoditi mjere zaštite.