Među brojnim događanjima u sklopu Festivala znanosti koja se
u Splitu događala tijekom srijede, posjetili smo onaj u kinoteci Zlatna vrata i
u Lvxoru.
Meteorološki blok činila su predavanja “Kuda ide ovaj
svijet” koje su u Lvxoru održali Ivica Vilibić, Natalija Dundić i Jadranka
Sepić, te “Lovci na oluje” koje je održao Rade Popadić iz udruge
Crometeo.
Zanimljivo predavanje “Kuda ide ovaj svijet”
održano je u Lvxoru s početkom u 18 sati. Predavači su okupljene upoznali sa
sve izraženijim problemom klimatskih promjena, odnosno globalnim zagrijavanjem,
te ga doveli u direktnu vezu sa sve izraženijim ispuštanjem stakleničkih
plinova u atmosferu. Trendovi nisu dobri, upozorili su nas predavači,
obrazlažući da prognoze porasta globalne temperature zraka variraju od
optimističnijih 1°C, do kataklizmičkih 4°C sljedećih 100 godine. Pri tom će se najviše zagrijati
polarna područja. Za naš dio svijeta, što uključuje čitavo Sredozemlje, očekuje
se da će ljeta i proljeća biti sve suša, što će u konačnici rezultirati sa
znatno manje oborina tijekom godine i izraženijim sušama. Otapanje leda i
zagrijavanje mora dovodi do porasta razine mora, a to već sada predstavlja
stvarnu prijetnju otočnim i obalnim zemljama, kao što je Hrvatska. Kako ćemo
obraniti Dioklecijanove podrume od nadiranja mora, upitali su se znanstvenici.
Osim crnih klimatskih prognoza, predavači su ipak u predavanju prezentirali i mjere koje
bi se mogle poduzeti, a koje bi u konačnici barem ublažile ili usporile klimatske promjene. Tu
se osobito ističe prelazak na obnovljive izvore energije.
Dalmacija jedina regija u EU bez meteorološkog radara
U kinoteci Zlatna vrata udruga Crometeo održala je
jednosatno predavanje na temu “Lovci na oluje”. Nakon uvoda u
meteorologiju, doznali smo da je Dalmacija jedina hrvatska regija, ali i jedina
regija u današnjoj EU koja nije pokrivena meteorološkim radarima. Njihov
nedostatak direktno prijeti sigurnosti stanovnika Dalmacije za vrijeme opasnih
vremenskih pojava, jer se samo radarima precizno može detektirati kretanje
olujnog sustava, a time i pravovremeno prognoziranje i upozorenje. Jedan radar
velikog dosega košta 7,5 milijun kuna, a za organizaciju nekog referenduma
država izdvoji 45 milijuna kuna, ogorčeni su bili u Crometeu.
Kako je počeo pokret “Storm chasing” u SAD-u
objašnjeno je u predavanju, uz napomenu da lovci na oluje dolaze iz svih
segmenata društva, da su raznih profesija, a motivi mogu biti od avanturizma do
znanstvenog istraživanja. Chaseri su najčešće muškarci, a prosječna dob lovca na oluje je 35 godine, iako ih ima od tinejđera, do 70-godišnjaka. Punih 60 godina nitko od stormchasera nije stradao od
samog nevremena, iako je zabilježeno nekoliko smrtnih slučajeva, ali su oni
bili vezani uz vožnju, tj. prometne nesreće. Crnim slovima u stormchasersku povijest ušao
je datum 31. svibnja 2013. Tada su u iznimno jakom tornadu kod američkog grada
El Rena u Oklahomi smrtno stradali inženjer Tim Samars, njegov sin fotograf
Paul i meteorolog Carl Young. U manje od minute taj je tornado prešao 4.2
kilometra, stalno mijenjajući smjer i brzinu, a iza sebe ostavio pustoš i smrt.
Podaci, fotografije i video zapisi koje prikupe lovci na
oluje vrlo koriste meteorološkim službama, osobito u verifikaciji vlastitih
prognoza vremena i upozorenja na nevrijeme, a mogu dovesti i do unaprjeđenja
sustava za rano upozorenja na ekstremne vremenske pojave.
U Hrvatskoj se pojam “lovi na oluje” počeo prvi
put upotrebljavati nakon osnutka udruge Crometeo 2004. godine, a danas su brojni članovi te
ekipe poznati ne samo u Hrvatskoj i regiji, nego sa svojim fotografijama i
video zapisima često oduševljavaju i svjetsku javnost. Kao “praoca”
hrvatskih lovaca na oluje, Crometevci su istaknuli jednog od najvećih hrvatskih
znanstvenika ikada, meteorologa i seizmologa Andriju Mohorovičića. Osim što je bilježio brojne
fenomene s oblacima i vremenskim prilikama, zabilježio je i pojavu ekstremno
snažnog tornada za hrvatske prilike u Novskoj. Njegov točan opis tog
nevjerojatnog događaja pročitan je na predavanju, a Mohorovičić je uz pomoć
željezničkih vagona, koji su težili oko 16 tona, i koje je tornado dizao
nekoliko desetaka metara u zrak, zaključio da je brzina vjetra u tornadu dosegla
370 km/h.
“Sunce moje malo”
Također u kinoteci Zlatna vrata prezentaciju na temu
“Djelovanje vjetra i požara na građevine” održao je Neno Troić sa
splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, a u 20 sati počelo
je uvjerljivo najposjećenije predavanje dana. “Sunce moje malo”
predavanje je koje je održao Ivica Puljak, redoviti profesor fizike na
Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB). Puljak je
u svome stilu još jednom oduševio prisutne koji su “u dahu” odslušali
predavanje, a nakon predavanja postavili mu brojna pitanja.
Puljak je odgovorio na pitanje je li naše Sunce malo ili
veliko u odnosu na ostale zvijezde, koliki mu je “životni vijek”, kada
će izbrisati sav život na Zemlji, kako će samo skončati i u konačnici kako znanstvenici uopće sve to
danas prilično dobro mogu predvidjeti i znati. Velik dio svoga predavanja Puljak je posvetio
pomalo misterioznim neutrinima, tako teško uhvatljivim, a s toliko mnogo
odgovora što nam se u gotovo realnom vremenu događa u središtu Sunca. Za
razliku od neutrina, njihovi daljnji “rođaci” fotoni, također produkt
fuzije koja se kontinuirano događa u Suncu, od središta Sunca do njegove
površine putuju minimalno sto tisuća godina, a od površine Sunca do Zemlje put
prijeđu za 8 minuta.
– Kada se ujutro probudite i obasjaju vas zrake Sunca,
znajte, radi se o fotonima koji su u Suncu nastali prije nekoliko stotina
tisuća godina – rekao je Puljak.
Zanimljiv dio predavanja odnosio na životni vijek zvijezda i njihovu klasifikaciju. Supernova je spektakularan događaj, jedan od mogućih krajeva zvijezde određene veličine, kada u jednom trenutku zasja svjetlošću koju emitira čitava galaksija. Takav slučaj doživjeli smo na Zemlji prije oko 1000 godina, kada se supernova mogla vidjeti i na dnevnom nebu, pojava koju su na crtežima zabilježili u staroj Kini. Što je zvijezda veća, to prije i umire, prije izgori. Naše Sunce trebalo bi ostati stabilno još oko 5 milijardi godina, a završit će kao bijeli patuljak, pjesnički rečeno – kao jedan veliki dijamant od ugljika! Do toga trenutuka, a kada iziđe iz stabilne faze, Sunce će se pretvarati u Crvenog diva, za nešto više od milijarde godine isušit će sve oceane i mora, i time izbrisati sav život sa Zemlje, a hoće li Sunce na svom vrhuncu širenja progutati i samu Zemlju, ne možemo još znati.
Puljak se osvrnuo i na izgradnju elektrana koje bi do 2030.
godine trebale biti priključene u energetsku mrežu Europe, a radile bi na
principu kopiranja procesa koji se događaju u samom Suncu. Ipak, problema je mnogo, realizacija često ne ide po planovima, usprkos milijardama eura koje su ulažu u ovaj komercijalni projekt.
– Mi smo već do sada uspjeli “proizvesti male zvijezde”,
prvenstveno u vidu hidrogenske bombe, no takvo što ne možemo kontrolirati. Uz
pomoć posebno izgrađenih magnetskih polja sada se nastoje kontroliratitakvi procesi. Ako sve bude kako treba, dobit ćemo ekološki prilično prihvatljiv i relativno dugoročan izvor energije – rekao je ovaj fizičar
koji je široj javnosti postao poznat po doprinosu istraživanjima koja se
provode u CERN-u.