U vrijeme epidemije glazbenih bendova,
teško je biti drukčiji te se izdvojiti po repertoaru, kvaliteti
ili nečem trećem. No to je pošlo za rukom mladim članovima benda
Aura koji su se okupili početkom 2011. godine i koji su svi redom
još uvijek studenti. Od osnutka do danas sviraju u istoj postavi i
to najveće pop, rock i funky hitove, a da im ne ide loše to što
rade pokazuje velik broj zakazanih koncerata ove i iduće godine.
Zahvaljujući drugim bendovima dio članova je imao priliku putovati
po svijetu te se dodatno glazbeno educirati, ali i upoznati neke
svoje idole.
Članovi: Karlo Dotur (gitara, back
vokal), Sandro Gerbec (glavni vokal), Luka Gujinović (bass gitara,
vokal), Hrvoje Jakšić (bubanj, back vokal), Ivan Trpimir Lozić
(klavijature, vokal)
Zašto biste vi za sebe rekli da ste
drukčiji od drugih?
Luka: Dosta smo rano počeli svirati po
drugim bendovima, imali smo svega četrnaest godina kada smo primali
neka prva konkretna iskustva, s godinama smo se dosta nadograđivali,
čak i profesionalno educirali.
Karlo: Pa prvenstveno zbog toga što
svi znamo pjevati i što na koncertima često neke pjesme izvodimo u
tri glasa. Radimo balans repertoara i svirke, naš je repertoar
totalno drukčiji od repertoara drugih gažerskih bendova.
Kako mislite drukčiji repertoar?
Karlo: Sviramo dosta zaboravljenih
pjesama koje ljudi rado slušaju i koje su dosta svirački zahtjevne.
Nikada nam se nije dogodilo da se od učenja sviranja neke pjesme
odustali jer je pjesma zahtjevna, dapače, to nam pruža neki izazov.
Luka: Mislim da nema pjesme koje nismo
u stanju odsvirati.
Kad smo već kod repertoara, što
taj poseban repertoar glazbeno obuhvaća?
Karlo: Od plesne glazbe iz devedesetih
godina, do pop, rock i funkyja osamdesetih, a tu su uključeni Simple
Minds, Toto i Depeche Mode koji spadaju u sint pop.
Luka: Trudimo se ne gnjaviti ljude već
od svakoga uzeti dvije ili tri pjesme.
Karlo: Moja ideja je s vremenom uvest
jedan duži dance blok jer to ljudi vole, ali i vidimo da se ljudima
sviđa što mi znamo svirati neke pjesme iz njihovih najljepših
dana.
Gdje ste do sada svirali?
Luka: Uglavnom su to neki kafići koji
imaju glazbu za zagrijavanje pred izlazak, tu su i brojne diskoteke,
hotelski nastupi, humanitarni koncerti, maturalne, svadbe…
Koje ste područja obuhvatili?
Karlo: Otoci, Split i Zagora.
Moram se zaustaviti kod svadbi, kako
se to uklapa uz baš urbani imidž koji uključuje Tota i ekipu?
Karlo: Svadbe su nam odličan izvor
zarade i s tim novcima ulažemo u bolju opremu. Baš smo nedavno
kupili nove klavijature, jako su dobre. Fotografi nas često pitaju
zašto sviramo svadbe kad smo tako mladi, za mlade je da kao sviraju
rock. To nam bude uvijek smiješno.
Luka: Volimo zabavljati ljude, volimo
ljude vidjeti nasmijane, naročito ako smo im mi taj osmijeh
omogućili na licu. Zaista to ne gledamo kao nešto loše.
Karlo: Ono što je sigurno je to da nas
neće zvati na svadbu u Hercegovinu jer nemamo folk-a na popisu
pjesama koje izvodimo.
Svirate već četiri godine i to pod
imenom Aura, čija je ideja bila za ime?
Karlo: Dobro pitanje.
Luka: Smislite vi bolje. Tko je to
uopće smislio? Karlo, jesi ti?
Karlo: Da, imao sam dvadesetak ideja
koje smo stavili na papir. Htio sam da bude povezano s energijom i
nekom karizmom i onda se nekako Aura pokazalo kao najbolje rješenje.
Jeste li razmišljali o ženskoj
članici benda?
Karlo: Pa iskreno, ne vidimo je u
autorskim stvarima. Kad su neke prilike gdje treba ženski vokal,
imamo dvije djevojke koje rado pozivamo.
Luka: Svi pjevamo u bendu pa je suvišno
imati još jedan vokal. Prije bi uzeli saksofonistu, kad bismo već
širili postavu.
Koliko držite do odijevanja za
koncerte?
Karlo: Ne previše, ali jesmo. Na
eventima i vjenčanjima smo uvijek u odijelo. Ne vidim se na bini u
trlišu i majici na špaline.
Luka: Neko poštovanje prema publici
treba postojati i preko oblačenja. Svoju glazbu trebaš popratiti i
odjećom.
U kojoj ste fazi s autorskim
pjesmama?
Luka: U samom početku. Imamo neke
ideje, čeka nas dosta posla jer smo dosta glazbeno zahtjevni. Kada
se nađe vremena i dogodi se taj trenutak, onda ćemo znati da je
vrijeme.
S obzirom na to da vas dosta traže,
svi vikendi su vam zauzeti mjesecima unaprijed, razmišljate li o
nekom sposobnom tko bi preuzeo management?
Karlo: Nismo još razmišljali da
uzmemo nekoga, za sada sam ja preuzeo taj dio na sebe. Nekako ne
možemo zamisliti da netko odlučuje, a da mi nemamo riječ. No nikad
se ne zna.
Imali ste priliku svirati s nekim
poznatim glazbenicima, koga biste izdvojili?
Luka: Pa i danas se rado sjećamo
Hvara; velika bina, dvije tisuće ljudi, vrhunski razglas. Svirali
smo s Plavim Orkestrom, a Saša Lošić nas je puno nahvalio kada nas
je najavio.
Karlo: Imao sam priliku svirati s
Banom, Meri Cetinić, Zoricom Kondžom, Zečićem i ostalima, ali sam
to s drugim bendom. Ban me oduševio svojom karizmom, dok mi je čast
bila svirati Oliveru.
Gdje ste za novogodišnji doček?
Karlo: U Pragu, privatno. Imali smo
neke upite, ali ipak smo odlučili se tada odmoriti.
Luka: Računali smo da vjerojatno iduće
godine nećemo moći odbiti pa koristimo mogućnost da guštamo barem
tada sa svojim društvom.
Planovi nakon što se vratite s
putovanja na kojem ćete nakon dugo vremena biti u publici, a ne na
bini?
Luka: Realizirati autorske pjesme i
svirati koliko god možemo.
Karlo: Gdje god smo bili, dogovorili
smo novu svirku i upoznali zanimljive ljude. Društvene mreže i
YouTube su nam pomogli da ljudi u Zagrebu čuju za nas pa smo u nekim
pregovorima i htjeli bismo da se još više čuje za nas i našu
glazbu.
Luka: Htjeli bismo biti prepoznatljivi,
da se izdvojimo kao drukčiji, a mi smo zapravo svoji.