Počela je predizborna kampanja za izbor novog predsjednika Republike Hrvatske. Gotovo svaki dan sa svih ekrana i svih medija dočekat će nas slogani i predizborna obećanja četvorice kandidata. Osobno žalim što se predizborna kampanja poklapa s vremenom došašća te s božićnim blagdanima koji su ionako podvrgnuti pretjeranoj desakralizaciji i komercijalizaciji. Bojim se da će predstojeća politička kampanja odnijeti i ono malo istinskog duha Božića, ukoliko ga još uvijek ima. No tako je, kako je. Makar i u vrijeme božićnih blagdana valja nam ispuniti svoju građansku i vjersku dužnost te izići na izbore i glasovati. Osobno, naravno da ću izići na izbore, no svoj glas ne ću dati gospodinu Josipoviću. Evo zašto?
Ne zato što se javno deklarira kao agnostik, što nije drugo doli ateist koji ne zna ili se pravi da ne zna da je ateist. To je njegov osobni izbor koji nitko nema pravo propitkivati. Kao kršćani možemo samo moliti da dobije dar vjere koju ispovijeda većina naroda kojemu je bio dosadašnjim predsjednikom.
Prvi i temeljni razlog zašto ne ću glasovati za gospodina Josipovića jest veliki nedostatak demokracije u današnjoj Hrvatskoj. Kao petogodišnji predsjednik Republike Hrvatske gospodin Josipović je imao puno prigoda za poboljšati demokratske procese te ojačati demokraciju u našoj zemlji koja se još uvijek nalazi u tranziciji prema demokratskom društvu. Nažalost, ne da to nije učinio, nego je unazadio demokratske procese u ionako slabom demokratskom društvu. No pođimo redom.
Gospodina se Josipovića spominje u više raznih financijskih afera (Posmrtna pripomoć. ZAMP, Štedionica Zlatica itd.) o kojima nikad nije javnosti pružio jasnu informaciju. U istinskom demokratskom društvu to bi već bilo dostatno za dovesti u pitanje njegovu vjerodostojnost te bi bio isključen iz daljnjeg političkog života. Potom, gospodin Josipović, umjesto da kao predsjednik Republike bude točka ujedinjenja cijele nacije i svih građana, uporno je radio na sve dubljim podjelama u suvremenom hrvatskom društvu kroz svoje govore o “ustaškoj zmiji”, o Hrvatskom domovinskom ratu kao u “spletu nesretnih okolnosti”, o podijeljenoj odgovornosti za ratna događanja itd. Na taj je način iskrivljivao nedavnu krvavu povijest, što je naravno izazvalo bol i otpor hrvatskih branitelja.
Gospodin Josipović je uporno u suvremenu hrvatsku zbilju vraćao sadržaje i simbole propale državne tvorevine, zvane Jugoslavija. Podsjetimo se kako je tepao zvijezdi petokraci, onoj istoj koja je razarala Hrvatsku, od Vukovara do Dubrovnika. U svome predsjedničkom uredu drži bistu dugogodišnjeg predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita, državnika-tiranina kojega međunarodni povjesničari ubrajaju među deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. U demokratskom društvu bi se postavilo pitanje: Što je tom čovjeku?
Nedostatak demokratske svijesti kod gospodina Josipovića posebno se je očitovao u prigodi referenduma o obitelji koji je organizirala udruga “U ime obitelji”. Kao predsjednik svih građana gospodin Josipović je trebao ostati suzdržan po pitanju referenduma. No, nažalost nije. Svim svojim autoritetom predsjednika Republike stavio se je u prve redove protivnika referenduma. Kad se je referendum ipak održao, s rezultatom protivnim onom za što se je zalagao gospodin Josipović, u demokratskom društvu on je trebao podnijeti ostavku. Nažalost nije.
Zbog svega navedenog, a ovo je samo dio onoga što bi se moglo prigovoriti gospodinu Josipoviću, jasno je kako je kočio demokratske procese i razvoj demokracije u suvremenom hrvatskom društvu. Po svom mentalitetu on nije demokrat, nego pripada prošlim, totalitarnim vremenima. Eto zato ne ću glasovati za gospodina Josipovića, uz nadu da će sljedeći predsjednik za razvoj demokracije doista učiniti sve ono što gospodin Josipović nije učinio.