Pjesma omiške pjesnikinje Branke Mlinar, autorice
više zbirki pjesama, osvojila je prvo mjesto na
natječaju za najljepšu, neobjavljenu domoljubnu pjesmu, koji je
raspisala Udruga “Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije“,
pod nazivom “Pjesmom protiv zaborava”.
Pjesmu “Ime francusko, srce hrvatsko” Branka Mlinar
posvetila je poznatom vukovarskom brantelju Jean Michel Nicolieru.
Natječaj je
trajao od 1. srpnja do 30. rujna, na razini cijele Hrvatske, a pristigao
je veliki broj pjesama iz cijele Hrvatske (Koprivnica, Omiš, Zagreb, Vukovar,
Vinkovci, Split, Osijek, Sisak, Zadar, Ogulin, Čazma, Slavonski Brod, Našice,
Samobor, Đakovo, Velika Gorica i brojnih drugih gradova i mjesta), ali i iz
Bosne i Hercegovine.
Posjetimo, Jean Michel Nicolier bio je francuski dragovoljac
i hrvatski branitelj u Domovinskom ratu koji je kao pripadnik HOS-a 1991.
godine sudjelovao u obrani vukovarske gradske četvrti Sajmišta. Početkom
studenoga 1991. ranjen je i prevezen je u vukovarsku bolnicu, gdje je dočekao
pad grada. Ubijen je na Ovčari 20. studenoga 1991. godine, a njegovi posmrtni ostaci
još nisu pronađeni.
Ime francusko, srce
hrvatsko
/ in memoriam Jean Michel Nicolier/
Još jedno
svitanje u tvoju mladost uvire.
Eiffelov toranj s
ovoga mjesta ne vidi se,
Ali ruka anđela u
spomenar domovine, himnu nebesku upisuje.
Naš ponos, ljubav
i sjećanje na sve heroje istinske.
Misao i molitva
izdižu se iznad tišine Dunava.
Imenima hrabrih
život se nadahnjuje, ljubav nosi nove pobjede, na prvoj
Crti bojišta
brani se grad krvlju poškropljen. Srce hrvatsko, ognjište sveto, Božji dar!
Hrvatska pjesma odasvud
odzvanja kao znamen slobode na usnama, utkan u osmijeh
mladoga Francuza.
Eiffelov toranj s
ovoga mjesta ne vidi se.
Liju kiše hladne,
jesenje. Urliče vjetar, divlja trava
Nikad ne nestaje,
divlja trava žilava, iščupati ne da se.
Izgovaram s
poštovanjem njegovo ime: Jean Michel! U tišini razmišljam o ljubavi i sudbini,
mudrosti i svjetlosti, idealima za koje se
borio, o knjigama koje je čitao,
Cvijeću koje je
volio jer htjela bih pjesmu ovu njime
Okititi i leptire
bijele nektarom radosti, umjesto njega okrijepiti.
Laticama nježnim, rasutim po stihovima, svaku ti ranu
cjelivam, Jean Michel!
I koljena do
zemlje priginjem za tvoju snagu i odlučnost, za žrtvu i hrabrost,
za osmijeh pobjednika kojim
si prkosio zlu.
Eiffelov toranj s
ovoga mjesta ne vidi se, na vodotornju vukovarskom hrvatski stijeg vijori se.
Ruka anđela u
spomenar domovine himnu ljubavi upisuje. Izgovaram s poštovanjem,
tvoje ime: Jean Michel! Ime francusko. Srce hrvatsko.
Branka Mlinar