S lijesom umotanim u Hajdukovu zastavu uz taktove pjesme “Kada umrem umotan u bilo” na posljednji počinak na splitskom groblju Lovrinac danas je ispraćen Vladimir Beara, jedan od najvećih igrača Hajduka u povijesti i zasigurno najveći vratar s ovih prostora.
Mnoštvo ljudi došlo je posljednji put pozdraviti Velikog Vladimira, od rodbine i prijatelja, pa do bivših igrača Hajduka i ostalih sportaša i javnih osoba koji su imali čast za života upoznati lik i djelo Vladimira Beare. Velika većina Hajdukovog aktualnog vodstva predvođenog predsjednikom Marinom Brbićem, Brankom Ramljak, Vinkom Radovanijem, prvotimci Kalinić, Maloča i Milović, djeca iz omladinske škole… Pa zatim gradonačelnik Ivo Baldasar, Aljoša Asanović, Davor Šuker, Sergije Krešić, Hrvoje Maleš, Ante Miše koji je predvodio pogrebnu povorku i mnogi drugi. Veliki broj pripadnika Torcide također je došao odati posljednju počast jednoj od najvećih ikona Hajduka.
Prije pokopa smjenjivale su se počasne straže uz Bearin lijes omotan Hajdukovom zastavom sa šalom na samom vrhu. Hajdukovo vodstvo predvođeno predsjednikom Brbićem bilo je prvo na redu, pa pripadnici Torcide, usklađeni s crnim svečanim hlačama i bijelim košuljama, zatim predstavnici HNS-a na čelu sa Davorom Šukerom i Zorislavom Srebrićem. Nakon njih red je došao na splitske olimpijce Jerkova, Akrapa, Reića, Čavku, a posljednju stražu održali su veterani Hajduka. Oni s kojima se Beara najviše družio: braća Bego, Holcer, Ivković, Kragić i Hlevnjak.
Uz jednu upaljenu bengalku, hajdučku pjesmu i mnoštvo emocija Vladimir Beara je ispraćen na posljednji počinak. Negdje na nebu naći će se sa ostatkom Hajdukove zlatne generacije i nizati neke nove nogometne uspjehe…