U kino dvorani na Poljudu danas točno u 12 sati započela je komemoracija u čast Vladimira Beare koji je preminuo prije dva dana. Velikom Vladimiru, legendi Hajduka ali i svjetskog nogometa, počast su odali gotovo svi koji nešto znače u hrvatskom nogometu. Od njegovih prijatelja, do brojnih bivših igrača Hajduka, predstavnika RNK Splita Slavena Žužula i tajnika Željka Sučića, Zorislava Srebrića, predstavnika Crvene Zvezde Vladice Popovića…
Nitko u dvorani nije ostao ravnodušan nakon što su na početku komemoracije pušteni video isječci i fotografije impresivne nogometne karijere najvećeg vratara s ovih prostora. Posebno emotivno te trenutke doživjela je Bearina supruga Jadranka.
U ime Grada Splita obitelji i prijateljima sućut je izrazila zamjenica gradonačelnika Aida Batarelo, a u ime Hajduka se od se od legende kluba oprostio predsjednik Skupštine Vinko Radovani.
– Uglavnom nemam tremu pred javni nastup, ali imam nevjerojatno strahopoštovanje od onog trenutka kada sam ušao u ovu dvoranu i pročitao ime Vladimira Beare. Ne znam što reći što već nije rečeno i što svi skupa ne znate o Vladimiru. Možda bi čitav njegov opus stao u dvije riječi, nadimak koji su mu još Englezi nadjenuli – “Veliki Vladimir”. Veliki u svakom pogledu, ljudskom, figurativnom, sportskom, a s druge strne velik kao čovjek. Skroman i ponizan, ali i lucidan i fascinantan. Najbolje bih to mogao opisati kroz vlastitu percepciju Vladimira Beare. Naime, 70-tih godina, za vrijeme moga djetinjstva i odrastanja gdje sam živio u hajdučki orijentiranoj sredini, dva imena su se spominjala kao gotovo sveti gral Hajdukove povijesti. To su imena Vladimira Beare i Bajde Vukasa. Neponovljivi igrači, ali ja sam ih doživljavao kao nekakva božanstva, nešto nestvarno i neponovljivo. Kada sam došao u Hajduk, prije šest – sedam godina i kada sam u svečanoj loži vidio jednog starijeg elegantnog gospodina i kada su mi ga predstavili, rekli to je Vladimir Beara. Ja sam zastao, prošli su me trnci, a moje prvo pitanje je bilo “jeli to onaj pravi Beara?”. Družeći se s njim kasnije, poslije spoznaje da je to netko stvaran, spoznao sam njegovu pravu veličinu.
– Pridružio se Beara svojoj “zlatnoj generaciji” koja ga čeka na nebu. Siguran sam da će takav Hajduk s njime na golu, s Gezom Šenauerom, s Gagom, s Bajdom u vezi, s Franom Matošićem u napadu, Ivićem na klupi, pa rekao bi i s Antom Dorićem i Vjenceslavom Žuvelom na tribinama. Takav Hajduk će ove sezone sigurno igrati nebesku Ligu prvaka, pa nadam se i osvojiti je – kazao je Radovani.
Posljednji ispraćaj Vladimira Beare će se održati danas u 18 sati na Lovrincu. Bearina posljednja želja bila je da njegov lijes bude omotan Hajdukovom zastavom.