DUPLIN OSVRT: Dva različita Splita protiv Černomoreca i Rijeke, a igrači isti…

RNK Split je poražen kod kuće od Rijeke (0:3) u svojoj
najlošijoj utakmici ove sezone, gdje je momčad s Kantride od prve do zadnje
minute kontrolirala igru i rezultat.

Tijek utakmice bio je potpuno neočekivan za sve koji
redovito prate “crvene” jer nemoguće je usporediti domaće utakmice protiv,
primjerice, Černomoreca i ovu kontra Rijeke, s obzirom da smo vidjeli dva skroz
različita Splita. A igrači isti…

Gostujući trener Kek nakon susreta je u više navrata
spomenuo kako je rano vodstvo usmjerilo tijek utakmice, ali ne bismo se s njim
složili. U prošloj sezoni je Rijeka na poluvremenu vodila sa 2:0, ali se Split
bitno podigao u nastavku i završilo je 2:2. Sada su “crveni” imali minus od
jednog gola nakon prvih 45 minuta, ali izostala je bilo kakva reakcija, pa je
momčad s Kantride do kraja još povećala prednost.

Pokušao je trener Matić izmjenama promijeniti ritam
utakmice, ali ni ulazak Bagarića i debitanta Cikalleshija ništa bitno nije
donio. Da bodovi putuju na Kantridu bilo je jasno već nakon 64. minute, kod
rezultata 0:2, kada Mate Bilić nije realizirao najbolju priliku utakmice.
Pokušao je zaobići vratara Vargića, ali ovaj je obranio njegov udarac. Bilić
inače zabija i iz puno težih pozicija, ali ovoga puta odigrao je najlošiju
utakmicu ove sezone, uostalom kao i većina prvotimaca.

Pisali smo iz Odese da je Belle izluđivao svoje čuvare,
ovoga puta je izgubio loptu, nakon čega je Rijeka povela i baš ništa nije
napravio. Radotić također nije bio na razini prošlih utakmica, jednako kao ni
Galović i Glumac. Vuković je obranio što je mogao, a jedino je Glavina izgledao
nekako svježije, rastrčanije od ostalih.

Ne bismo iz ovoga izvukli zaključak da Split plaća danak
non-stop ritmu jer bi to bilo neozbiljno nakon jedne izgubljene utakmice. Prije
će biti da je Rijeka ove sezone još jača i homogenija nego lani, pa je tako i
Splita i Hajduka uvjerljivo svladala jednostavno zato jer je bila bolja. I na
tome im valja čestitati. S druge strane, “crveni” definitivno nisu bili u onom
motivu kao kad se igra Europa. Nedostajalo je čvrstine u duelima, Rijeka je
imala dosta prostora za kombinacije i ni u jednom trenutku Split nije uspio
napraviti pritisak, sabiti protivnika pred njegova vrata.

Spominjati sada izostanak Ante Ercega također nema smisla
jer on ionako u zadnje vrijeme ne igra u prvih jedanaest. Ovoga puta ni Roce, koji
zna raditi pritisak na zadnju liniju protivnika, nije zaigrao, ali, kažemo,
teško je predvidjeti kada će tko imati svoj dan, odnosno očekivati toliko
lošijeg Bellea u odnosu na neke prethodne utakmice.

Po onome što smo vidjeli, Rijeka je ozbiljan kandidat za
naslov prvaka. Prvi u njihovoj povijesti, jer momčad s Kantride šampion je
jedino u pjesmi svojih navijača. “Crveni” su, u vrijeme dok su bili niželigaši,
po tradiciji uvijek bili u prisnim odnosima s riječkim Orijentom, klubom koji
je ugašen, pa opet osnovan uz dodatak godine osnivanja (1919), ali u ovo
prvoligaško doba baš je Rijeka bila rado viđen gost u Parku mladeži jer je
Split redovito osvajao bodove.

Sada je i ta tradicija prekinuta i Rijeka već na tablici
bježi Splitu sedam bodova (imaju 12 u odnosu na pet Splitovih), s tim da “crveni” u sljedećem kolu gostuju kod Dinama u Maksimiru. Ipak, momčad Zorana
Mamića
ni blizu nije u formi kao ova Kekova i čini se da će se u tom dvoboju
obje momčadi pokušati vaditi. Dinamo zbog posrtanja u Europi sebi ne smije
dopustiti i prosipanje bodova u HNL-u, dok Split ipak negdje mora nadoknaditi
bodove izgubljene u dva dvoboja u Parku mladeži.

Ovaj non-stop ritam uvjetuje i brze promjene raspoloženja,
nakon izbacivanja Mike, Hapoela i Černomoreca, čak se i prolaz Torina činio
realnom opcijom, ali sada su “crveni” spušteni na zemlju i bogatiji za spoznaju
da ih samo pristup i angažman kakvoga imaju u europskim dvobojima vodi do
uspjeha. Nije Rijeka igrački toliko bolja koliko je to na terenu izgledalo, a
za Splita je još posebno šteta jer su tribine bile ispunjene kao nikada do sada
ove sezone, a utakmicu je uživo pratio i izbornik Niko Kovač, što je bila
prilika za Glumca i društvo da se još približe izabranoj vrsti.

POSLJEDNJE DODANO: