Hajduk je poražen od Rijeke sa 4:2 u utakmici koja je bila
riješena već u prvom poluvremenu, kada su domaćini iskoristili nevjerojatne
pogreške obrane „bijelih“ i poveli sa 4:1.
Hat-trick je postigao Kramarić, ali zapravo je neshvatljivo
kako je svaki put ostao sam, nečuvan. Bilo je i pogrešaka, Jednom je Maloča
loše ispucao loptu, jednom pogriješio Jozinović, obrana “bijelih” bila je puna
rupa i Hajduk je stigao na prag katastrofe, ali se u nastavku ipak pribrao i
nije dozvolio Rijeci i peti pogodak.
Ono što on više zabrinjava od poraza je pitanje kakva je
perspektiva ove momčadi Igora Tudora. Prošle i pretprošle sezone bila su to
ljeta puna ushita, optimizma. Hajduk je bio poletan, agresivan, činilo se da se
grade dobri temelji za uzlet u svakom pogledu.
No, danas to više ne izgleda tako bajno. Zapravo, malo tko
vjeruje da ovaj sastav ima kvalitet za nešto napraviti u domaćem prvenstvu ili
Europi. Obrana je nesigurna, pogotovo ovakva kao na Kantridi, bez Milovića, a
svaka detaljnija analiza vodi ka tome da se u zadnjoj liniji radi o spoju
improvizacije (guranje Nižića na desnog beka ili nekad Milića na lijevog) i
dekoncentracije (što se događa s Jozinovićem?).
Strijelac za privremeno izjednačenje “bijelih” bio je
Kouassi, nakon čijeg se udarca lopta sretno od Samardžića odbila u mrežu. “Bijeli” su prema naprijed pokušavali nešto graditi, ali bilo je to nedostatno
u ovom dvoboju. Vrijedi izdvojiti tek eurogol Caktaša, kojim je ublažio pobjedu
Rijeke.
Što i kako dalje? Nakon ovakve predstave teško je biti
optimist uoči sraza protiv Šahter Karagandyja. Hajduk više nije agresivan na
protivnika po izgubljenoj lopti kako je bio početkom proteklih sezona, a jedini
kontinuitet kojega ima je odlazak najboljih mladih igrača iz vlastitog pogona.
Nakon prošle sezone otišao je Pašalić, što je nenadoknadiv hendikep, u neka
doba će istim stopama i Nikola Vlašić, igrač koji će sigurno postići najvišu
cijenu od svih iz ove momčadi, jer je i kao ulazni junior već redovito među
najboljim pojedincima.
Ali, što ostaje kad se domaća djeca rano prodaju?
Prošlosezonski pokušaji s dovođenjem pojačanja sa strane bili su promašaji,
Iluridze i Bukva su odavno otišli, Tima nije puno pokazao, a Vasilj, iako je
lijevi bek, gdje su “bijeli” očito u problemu, nije ni igrao. Anđelković je
dobro počeo pa se ugasio, a valja vidjeti kakvim će se pokazati Gotal, koji je
protiv Istre ostavio dobar dojam. Uglavnom, igrači sa strane nisu “bijelima” donijeli ništa, klub preživljava od prodaje najboljih domaćih mladih igrača, a
još kad se dovodi nekvalitetne prinove, onda je jasno da su porazi poput ovoga
na Kantridi realnost, a ne trenutni podbačaji.
Na Poljudu su svjesni kako je malo dovoljno da se cijela
atmosfera preokrene, ali ako se po jutru dan poznaje, onda „bijele“ čeka doista
turbulentna sezona, koja će dati odgovore na mnoge upitnike, što se pogotovo
odnosi na ovaj igrački kadar, koji je ispod razine borbe za vrh u HNL-u, a
svaka nova pobjeda u Europi bit će ravna čudu.
Naravno, mnogi su sanjali novi Hajduk kao momčad koja će
ipak moći zadržati imena poput Pašalića i Radoševića, pa tu momčad
nadograđivati juniorima koji su osvojili Kup (Vlašić, Balić, Bašić, Maloku,
Šimić, Prce, Hairlahović…). U toj priči svakako bi se preživljavalo od
prodaje pogođenih pojačanja, pa bi tako, primjerice, Iluridze otišao za milijun
ili dva, ali ta priča trenutno je utopija i Hajdukova je realnost krpati se
ovim što ima. Pa i otići kući s Kantride sa četiri pogotka u mreži.