U sjeni vodene katastrofe u
Slavoniji i u ostalim područjima u Hrvatskoj su održani izbori za EU parlament.
Kao što je poznato, HDZ je na valu općeg nezadovoljstva građana s vladajućom
Kukuriku koalicijom trijumfalno prošao kroz slavoluk pobjede s osvojenih šest
mandata.
Zoran Milanović i Vesna Pusić
po objavi rezultata djelovali su poprilično opušteno s obzirom da nisu doživjeli
debakl kakav se predviđao, a kakav su uostalom i zaslužili. Sa četiri osvojena
mandata svakako mogu biti zadovoljni jer su svjesni da rezultati rada Vlade uopće ne podržavaju ovakav “uspjeh”.
Uz HDZ zadovoljna može biti i
bivša ministrica u crnom, Mirela Holy, čiju sudbinu još uvijek određuje jedan
benigni mail zbog kojeg je morala odstupiti, u ime visoko podignute ljestvice,
kako se svojedobno sportskim rječnikom izrazio Zoran Milanović.
Od svih kandidata koji su
prošli izborni prag najveći broj tzv. preferencijalnih glasova, njih više od
120.000 je dobio Tonino Picula, čovjek kojega šef Partije uopće ne preferira.
Znakovita, ako ne i poučna je
ova priča s esdepeovskim disidentima. Može se slobodno uspostaviti logički
aksiom: što dalje od Milanovića – to bliže uspjehu.
U pobjedničkom taboru najveći
broj glasova je dobila Ruža Tomašić, predsjednica minorne pravaške stranke,
kojoj HDZ-ovi birači očito više vjeruju nego kandidatima iz vlastitih redova.
Njenih 107 000 glasova svojevrsni je šamar kadrovskoj politici stranke ma
koliko se vadili na maestralnu koalicijsku strategiju. Ovo tim više ako se
stavi u korelaciju s kandidatom s te liste umirovljenim komodorom Ivicom
Tolićem koji unatoč svim ljudskim i stručnim referencama nije prošao. Njegovo
sedmo mjesto na listi je rubikon koji se nije mogao prijeći, zbog, dakako,
karijernih političara i nezaobilaznih koalicijskih partnera.
Kad se sve zbroji, dobro je
da je to sve skupa prošlo. Hrvatska ima svojih jedanaest zastupnika, što u
naravi predstavlja nešto više od jedan posto glasačke mašinerije u EU
parlamentu. Impresivno, nema što.
Prva stvar koju bi uvaženi
zastupnici trebali uraditi u tom visokom europskom domu jest donošenje posebne
deklaracije o Hrvatskoj kojom bi se izvan snage stavile i ubuduće onemogućile sve
odluke koje štete i koje su naštetile Republici Hrvatskoj. Takvih odluka, na
žalost, je bilo napretek u proteklom razdoblju i lakše je pronaći one
malobrojne korisne, jer onih štetnih po Hrvatsku ima na svakom koraku.