Ne znamo gdje ste i s
kim ste proveli protekli vikend, ali nadamo se da vam je bar upola bilo lijepo
kao nama. Malena skupina od 14 članova planinarskog društva Ante Bedalov za
vikend je posjetila Južni Velebit.
U subotu, ranom zorom,
iz Kaštel Kambelovca uputila se ekipa osobnim automobilima prema Starigradu i
okolnim mjestima. Prvo su popili kavu u poznatom bistou za sve posjetitelje
Paklenice i tog predijela Velebita, “Dinko”, što ih je razbudilo za uspon prema
zacrtanom cilju.
Krenuli su iz mjesta Ljubotić, gdje su ostavili auta, preko
makadama, pa preko prvog grebena, kroz šumu, preko poskoka na putu, su napokon
oko 15 sati došli na odredište – Tatekovu kolibu na Stapu. Tu su malo odmorili,
doručkovali, odmorili se i popili još jednu kavicu. Zatim su pojedinci iz skupine
krenuli u upoznavanje prostora kojim su okruženi na ovom prelijepom i mirnom
mjestu.
Prva odredišna točka bila je stijena koja već dugo stoji na slaboj
dodirnoj točki s ostatkom planine, poznati Čučavac, a nakon toga slijedio je uspon
kroz šumu i kamene gomile do Debelog kuka na kojem su se odmarali oko pola
sata. Da ne bi išli natrag istim putem, krenuli su grebenom preko kukova na
kojima se nalazi staza. Očaravajući pogledi prema ostatku Velebita i Pagu sa
okolnim otocima, posebice u to doba dana, očarala je malen tim.
Vraćali su se
težim, ali ljepšim putem natrag prema kolibi i na tom putu svratili su posjetiti
i poznatu kapelicu Sv. Ante u stijeni. Na kolibi su ih dočekali ostali
izletnici sa naloženom vatrom, a na gradelama su se već peckale kobasice. U
daljini se do kasno u mirnu noć, pod vedrim, zvijezdanim nebom mogla u čuti
pjesma kojom su dozivali vile velebitske da se pridruže njihovoj zabavi.
Ujutro kada su se svi
spremili, nakon doručka slijedio je novi uspon prema kuku Stapina, ali plan je bio
posjetiti i Kamenu Galeriju. U podnožju su ostavili težak teret sa leđa i
laganim koracima krenuli su u prekrasne kamene labirinte. Kružnom stazom koja
vodi kroz galeriju nitko nije mogao ostati ravnodužan. Kroz škrape, preko kamenih
noževa, preko geoloških oblika koji oduzimaju dah više od sat vremena je
prelazila ekipa ostavljajući za sobom samo dobro urezane uspomene.
Nakon
obilaska zajedno su u hladovini na livadi ručali i krenuli prema automobilima
ostavljenim u Ljubotiću. Nakon sati i sati hodanja po slabo markiranim kamenim
i šumskim stazama, ekipa se našla pred sam mrak pored automobila u podnožju
planine. Još po pivce i sok u Dinka na povratku i tek u najranijim jutarnjim
satima radnog tjedna ekipa se našla u svojim posteljama, sanjajući najljepše
snove ukrašene ljepotama iz bliske prošlosti.