Egipat početkom idućeg tjedna
izlazi na predsjedničke izbore na kojima je gotovo zajamčena pobjeda
Abdelu Fatahu Al-Sisiju, donedavnom generalu i vođi vojnog puča kojim je
svrgnut prvi demokratski izabrani predsjednik države Mohamed Mursi, a
islamisti i liberali strahuju da će popularni bivši vojnik uvesti zemlju
u novu autokratsku vladavinu.
Oko 53 milijuna Egipćana s pravom glasa birat će predsjednika u
ponedjeljak i utorak na prvim izborima otkako je vojska u srpnju 2013.
svrgnula Mohameda Mursija, čelnika Muslimanskog bratstva, potpomognuta
masovnim prosvjedima zbog njegove islamističke vlade.
Najveća arapska zemlja od tada je živjela u prosvjedima i
sukobima. Procjenjuje se da je u uličnim sukobima lani poginulo najmanje
1400 ljudi, među kojima 700 Mursijevih pristaša u samo jednom danu, 14.
kolovoza. Uhićeno je više od 15.000, a stotine su osuđene na smrt. S
druge strane, islamistički borci ubili su gotovo 500 policajaca i
vojnika, piše agencija AFP.
Iza nasmiješenog kandidata autoritarni bivši vojnik
Bivši zapovjednik egipatske vojske Abdel Fatah Al-Sisi bio
je na čelu puča kojim je svrgnut Mursi, prvi demokratski izabran
predsjednik, ujedno prvi islamist i prvi civil na toj dužnosti budući da
su svi prije njega potekli iz vojske. Iako je prijelazna vlada koju je
postavio nakon 3. srpnja izazvala bijes zapadnih zemalja i Ujedinjenih
naroda zato što je gušio islamiste, Al-Sisi je osvojio srca milijuna
Egipćana, sitih Mursijevih nedemokratskih i neustavnih pokušaja
islamizacije zemlje.
Al-Sisi se odrekao čina maršala i vojne službe kako bi se
natjecao kao civil u kampanji obilježenoj nasiljem. Očekuje se da će
glatko pobijediti jedinog protivnika Hamdina Sabahija, kandidata laičke
ljevice koji je na predsjedničkim izborima 2012. bio treći po broju
osvojenih glasova.
I Al-Sisi i Sabahi vodili su kampanju kao populistički,
nacionalistički i antiislamistički nasljednici predsjednika Gamala
Abdela Nasera, koji je 1952. svrgnuo kralja Faruka. Al-Sisi je kao
kandidat vojne, političke i poslovne elite imao na raspolaganju sva
sredstva da dopre do birača, za razliku od Sabahija, koji je također
sudjelovao u svrgavanju Mubaraka.
Al-Sisi je pak do te mjere popularan da i nije morao voditi
kampanju, tvrde analitičari. Prvi rezultati sa 113 birališta otvorenih
diljem svijeta za Egipćane koji žive u inozemstvu to i potvrđuju. Više
od 92 posto glasova, prema pisanju egipatskog portala “Daily Newsa”,
bilo je za Al-Sisija.
Milijuni manjih i većih Al-Sisijevih postera krase ulice već 11
mjeseci. No promjena je očita. Fotografije maršala stroga pogleda u
odori zamijenile su snimke nasmiješenog civila u odijelu skrojenu po
mjeri.
U televizijskim intervjuima Al-Sisi je bio pomalo neodređen,
pomalo teatralan, no nije skidao osmijeh s lica čak ni kada je tvrdio
kako Egipat nije spreman za “istinsku demokraciju” još dvadeset godina.
Prioriteti borba protiv terorizma i nacionalna sigurnost
Al-Sisija često uspoređuju s Naserom, koji je također bio
vojnik i karizamtik, prvak Nesvrstanog pokreta i panarabizma. Obojici je
zajednička krvava represija protiv Muslimanskog bratstva, piše AFP.
Zapovjednikom vojske imenovao ga je upravo bivši predsjednik
Mursi, potekao iz Muslimanskog bratstva, koje je u Mubarakovo doba bilo
zabranjeno, a na izborima 2011. osvojilo je tri četvrtine zastupničkih
mjesta.
Vladavina tog bratstva nije potrajala jer je vrhovni sud
raspustio parlament kao pravno nevaljan, a Mursijeve pokušaje da se
udalji od moćne vojske i ojača svoje ovlasti i utjecaj islamista
spriječili su njegovi protivnici, sekularni i vojni krugovi. Mursi je
postao izrazito nepopularan, optužen da želi prigrabiti sve ovlasti,
nasilno islamizirati Egipat i potpuno uništiti gospodarstvo. Nakon
njegova uhićenja Muslimansko bratstvo proglašeno je terorističkom
organizacijom, a svijet je ostao zapanjen kada je u ožujku i travnju
više od tisuću njegovih pristaša osuđeno na smrt.
U zemlji od milijun četvornih kilometara s prebogatom kulturnom
baštinom turizam je stup gospodarstva, ali od rušenja Mubaraka 2011.
prihodi su pali za 41 posto, na samo 4,2 milijarde eura u 2013. Pala su i
strana ulaganja i topile se devizne rezerve središnje banke, no Egipat
prima izdašnu pomoć nekih arapskih zemalja, napose iz Perzijskog
zaljeva.
U nekoliko intervjua Al-Sisi je svjesno izbjegavao objasniti
svoj izborni program i slao poruke da se gospodarstvo ne može oporaviti
sve dok se ne “iskorijene teroristi”.
Mladi laici i islamisti strahuju da bi njegov režim mogao
postati još autoritarnijim od Mubarakova. “Nema nikakva razloga
vjerovati da će čovjek koji je odgovoran za najkraviju represiju u
povijesti modernog Egipta biti zainteresiran provesti demokratske
reforme”, ocjenjuje ravnatelj Međunarodne krizne skupine za sjevernu
Afriku Isandr El Amrani.
Al-Sisi ima potporu vojske, najmoćnije egipatske institucije,
ministarstva unutarnjih poslova, mnogih liberalnih političara, poslovnih
krugova i dužnosnika iz Mubarakova doba. Sudeći po popularnosti, te će
mu snage dati dosta vremena da ispuni njihova očekivanja, a vrijeme će
pokazati može li se on od uspješna vojnika pretvoriti u uspješna
državnika.
Europska unija već je poslala 40 promatrača u Kairo, no pitanje
je hoće li moći izbore promatrati diljem Egipta jer je imala velikih
teškoća s carinom pri isporuci nužne telekomunikacijske i druge opreme.
Europska promatračka misija najavila je da će svoje izvješće objaviti
dva dana nakon glasovanja, a poslije će izraditi i cjelovitu analizu.