dovoljno usporediti kamatnu stopu ove ili one banke. Negdje sitnim
slovima na formularu za kredit obično piše kako će banka naplatiti i
“obračunske troškove” za vaš kredit. To zapravo nije maleni iznos: u
njemačkim bankama je to između jednog i 3,5% zatraženog iznosa. Banke se
tako mogu hvaliti da traže nižu kamatu od konkurencije, makar zapravo
od mušterija ubiru čak i više novca.
To je zapravo na rubu zakonitosti jer ako netko želi i prije roka
vratiti iznos kredita, na taj način će uštedjeti ostatak kamata koje je
trebao platiti, ali taj “trošak” je platio obično već kad je preuzimao
iznos kredita i nikad ga više neće vidjeti. U praksi je to izgledalo da,
ako uzmete kredit od 1000 eura a “obračunski troškovi” su 1%, onda
nećete niti dobiti 1000, nego 990 eura – ali kamate ćete plaćati na
tisuću eura.
Naravno, kredit se obično diže za “ozbiljne” stvari pa tako tu nije
riječ o “sitnišu” kojeg banke ubiru. Kako su izračunali u zakladi za
zaštitu potrošača Stiftung Warentest, u Njemačkoj je prosječan
iznos kredita oko 20 tisuća eura, a samo od godine 2005. do 2013. je
sklopljeno 64,4 milijuna kreditnih ugovora u ukupnoj vrijednosti od
jednog bilijuna i 261,4 milijarde eura. Drugim riječima, tu je riječ o
milijardama koje su banke pokupile – i koje, po svemu sudeći, barem
dijelom moraju vratiti, piše Deutsche Welle.
Na tisuće nezadovoljnih građana
Jer u međuvremenu ima već na stotine tužbi među kojima je i čitav niz
kolektivnih. Tako odvjetnik Guido Lenne iz Leverkusena zastupa oko 1500
korisnika usluga banaka, odvjetnik Wolfgang Benedikt-Jansen čak oko
dvije tisuće. Neke banke, poput komunalnih i poludržavnih štedionica su
već nakon prvih presuda u korist zajmoprimaca prije nekoliko godina
odlučile prekinuti tu praksu naplate posebne pristojbe, ali čitav niz
banaka je ostalo uporno.
Tu je opet i Deutsche Bank, ali posebno su marljivi u ubiranju tog
“harača” u bankama koje se inače hvale kako su jeftine: Poštanska banka,
Targo Bank, Creditplus Bank, Santander Consumer Bank… Takve “jeftine”
banke obično naplaćuju veoma malo ili im je potpuno besplatno vođenje
tekućih računa, ali očito su pronašli drugi način za zaraditi novac.
Prema odluci najviše sudske instance ove zemlje, Saveznog suda u
Karslruheu objavljenoj ovog utorka (13.5.), taj izvor zarade mogao bi im
se sada lako “obiti o glavu”. Zapravo je i Saveznom sudu već dosadila
ta poplava tužbi, jer je i do najviše instance došlo čak oko 100
slučajeva. To priznaje i predsjednik XI. sudskog senata za civilne
parnice, Ulrich Wiechers i spominje “pravi tsunami revizijskih postupaka
koji se obrušio na Vrhovni sud”. Njegov senat se i inače bavi pitanjima
bankarskog i novčarskog poslovanja, ali tvrdi kako “tako nešto još nije
vidio u 20 godina od kako radi na tom Sudu”.
Neočekivani novac za građane
Naravno, sud je svoju odluku utemeljio samo na dva slučaja, presudi
Višeg pokrajinskog suda u Hammu protiv National Bank AG i Pokrajinskog
suda u Bonnu protiv Postbank AG. Ali i to je dovoljno kao primjer za sve
slučajeve: Vrhovni sud tumači da banke ubiru “pristojbu” kao da
klijentu nude neku posebnu uslugu. Ali one to ne čine, nego je obrada
zahtjeva za kredit nešto što banke ionako rade i prema tome nemaju pravo
za to uzimati novac. Zato su i te klauzule o “obračunskim troškovima” u
ugovorima o kreditu nevažeće i banke moraju vratiti novac kojeg su
“ubrale”.
Christoph Hermann, stručnjak za financije Stiftung Warentesta je
za njemačke medije izjavio kako to, “konzervativno računajući, znači da
će 7,5 milijuna građana moći dobiti tu plaćenu pristojbu natrag”.
Zapravo, još nije izvjesno koliko će točno građana koji su svojedobno
uzeli kredit za stan ili auto sad odjednom i dobiti džeparac da lijepo
provedu ljetovanje. Jer nije jasno vremensko razdoblje i kad bi trebalo
zastarjeti takvo potraživanje. O tome će Vrhovni sud još donijeti
dodatnu odluku kako bi konačno zaustavio “tsunami” tužbi koji ga je
pogodio.