Projekt
Agronet koji se financira sredstvima Programa IPA Jadranska
prekogranična suradnja nastao je u suradnji s talijanskim partnerima sa
željom da se pomogne svima koji sudjeluju u bilo kojem dijelu
procesa agroindustrijske proizvodnje da uključivanjem u projekt
Agronet IPA Adriatic postanu dio ponude razmjene roba i usluga
europskog agroportala www.agronetadriatic.eu
Cilj
projekta je realizacija stalne logističke i distributivne mreže i
infrastrukture u lancu prehrambene industrije Jadranskog područja, a
dodatni cilj je predstaviti stranim investicijskim kućama ozbiljne
proizvođače s našeg područja s kojima mogu razviti suradnju od
otkupa proizvoda i izvoza posebno zimi, do otkupa ili najma velikih
distributivnih skladišta putem kojih će vršiti otkup, ali i ljeti
vršiti prodaju agro proizvoda iz uvoza.
Ovo
je ujedno bio i povod za razgovor sa Srećkom Radnićem, Ravnateljem
Javne ustanove RERA S.D., hrvatskog partnera u projektu.
Iako projekt prekogranične suradnje Agronet IPA ADRIATIC
još uvijek traje, može li se iz ove trenutne perspektive kazati kako je projekt uspio?
– Kako
je projekt Agronet iznjedrio idejni razvoj agroindustrijske zone
Čaporice, svakako se može reći da je uspio. Već sada znamo kako
će se u agroindustrijskoj zoni Čaporice uz postojeće, proizvoditi,
dorađivati ili pakirati više od stotinu raznih drugih
agroindustrijskih proizvoda. Dodatno će se u zoni Čaporice kao
atrakcija za turiste, nuditi mogućnost kupnje autohtonih
prehrambenih proizvoda koji se u zoni proizvode, ali i upoznati se
kroz organizirana razgledanja i s procesima proizvodnje i obrade
proizvoda a turisti će se, uz one slučajne, tamo organizirano
dovoditi i autobusima iz turističkih središta srednje dalmatinske
obale. Kad svemu dodamo kako će agroindustrijska zona Čaporice u
svom sastavu imati i agro inkubator kao posebnost i nužan element za
agro poduzetnike, onda doista već sada možemo reći kako je
projekt prekogranične suradnje Agronet IPA Adriatic uspio.
A osim toga moramo kazati i to kako se radi o prvoj specijaliziranoj
zoni u RH.
Koje
su prednosti uključenja u projekt AGRONET ?
– Agronet kao mreža dionika u agroindustriji
je jednostavan način da svi koji sudjeluju u procesu
agroindustrijske proizvodnje osiguraju kontakte koji će im pomoći u
financiranju, certificiranju, razmjeni i izvozu proizvoda i usluga na
strana tržišta. Primjerice, netko ima višak proizvoda pa tu informaciju
stavi na stranicu, drugi opet vidi da ta ponuda postoji a baš taj
proizvod mu treba i zatim uspostavljaju kontakt i realiziraju željenu
suradnju.
Osim
samim brojem prijava na portal, koliko ste zadovoljni dodatnim
efektima koji su posljedica ove suradnje i realizacije projekta
Agronet?
– I
više smo nego zadovoljni, jer taj prvi inicijalni efekt uključenja
na portal od strane gospodarstva koja se bave nekom od
agroindustrijskih grana, eko proizvodnjom ali i tvrtki iz prehrambene
industrije, transporta i skladištenja, ima i svoj znatno konkretniji
oblik a to je, opet se vraćam na nju, razvoj agroindustrijske zone
Čaporice, koja će vjerovatno u svojoj slijedećoj fazi razvoja kao
logičan slijed imati osnivanje klastera jer svi dionici koji su
danas prisutni u Čaporicama objedinjuju djelatnosti iz iste grane
gospodarstva.
Ujedno tu će se organizirati sajam “Pravo dalmatinsko”, pa će se i po toj osnovi, moći i organizirano dovoditi turisti.
Osim toga, u sklopu projekta smo izradili studiju koja je između
mnoštva konkretnih detalja pokazala npr. točne pozicije tla u
zaobalju pogodnog za uspijevanje pojedine kulture na odabranoj
mikrolokaciji a cilj je povećati efikasnost proizvodnje agro
proizvoda.
Jel’
to znači kako ćete moći reći nešto konkretno o tome, gdje
najbolje npr. može uspijevati smokva ili koje su kulture općenito
podcijenjene na ovom području?
– Tako
je, a već u ovoj fazi razvoja studije imamo dosta korisnih saznanja
npr. ulaganja u smokvu se mogu pokazati isplativa na područjima s
lakšim, karbonatnim, propusnim tlima, uz posebno sugeriranje obnove
prijašnjeg sustava simbioze vinove loze i smokve, a posebno na agro
turističkim gospodarstvima. Agrumi se recimo uspješno mogu uzgajati
u obalnom području Splita, od Omiša do rta Planke.
Potom, znatno
veća potražnja od ponude daje priliku ulaganjima u nasade breskve
na laganim, dobro dreniranim, plodnim i dubokim tlima. Studija
je recimo ukazala na to kako je stolno grožđe podcijenjena kultura,
koja ovdje ima sve prirodne predispozicije za uzgoj, a danas se 60%
potreba realizira uvozom. Sve ovo je samo djelić onoga što dobivamo
kao dodatnu vrijednost i ovim projektom te prije spomenutom studijom.
Tko
su bili zainteresirani proizvođači koji su Vas kontaktirali
tijekom realizacije projekta Agronet?
– Uglavnom
su to ljudi koji imaju gospodarstva koja se bave ratarstvom
stočarstvom, voćarstvom vinogradarstvom, proizvodnjom povrća.
Zatim tu su ribari i pčelari, ali i ljudi i tvrtke koji se bave eko
proizvodnjom. Da ne zaboravim tu je i cjelokupna prehrambena
industrija, industrija prerade, skladištenja ali i transporta .
Turizam
kao naša najvažnija grana gospodarstva u Županiji, kako se
uklopila u cijeli projekt ?
– Iako
je još uvijek atraktivnija djelatnost od poljoprivredne, na nekim
lokacijama, posebno otocima, poljoprivredna djelatnost ima sposobnost
da u kratkom roku zaposli veći broj ljudi, a gotovo se cjelokupna
proizvodnja može plasirati kroz turizam i tu je mogućnost uklapanja
najbolja, ali da bi se svijest o tome podigla, nužno je
organizirati edukativne i promocijske programe kroz koje bi se
regrutirali
potencijalni novi poljoprivredni proizvođači.
Ruralni turizam je priča za sebe posebno u zaobalnom dijelu županije
gdje već postoji određeni broj realiziranih projekata tematskih
staza i putova kao što su vinski ili maslinovi puti ali tu još ima
prostora gdje se mogu razvijati nove tematske staze: medne staze,
voćne staze i slično. Najveća poveznica je u razvoju
specijalizirane prehrambene ponude kao što su; kruh ispod peke,
domaći sirevi i pršut, domaća puretina, janjetina i jaretina,
soparnik, kaštradina. Dodatna mogućnost je razvijanje prehrambenih
ponuda specifičnih potrošačkih skupina od vegetarijanaca i
vegana, preko alergičara i dijabetičara do halal i kosher hrane.
Zašto
ste se strateški odredili upravo za poljoprivredu i agroturizam?
– Zato
što sva istraživanja pokazuju kako trgovina, građevinarstvo i
brodogradnja nemaju neku mogućnost rasta, dok
poljoprivredno prehrambena industrija kao i ponuda proizvoda i usluga
za turiste (agroturizam, zdravstveni turizam i sl.) u kratkom roku
omogućavaju dostatnu razinu zapošljavanja i imaju veći potencijal
rasta a sve to dobrim dijelom zbog oslonca na turizam.
U
cijelom projektu i u izvedbi i kroz studiju vjerojatno ste uočili
što je najslabija karika cijelog procesa ?
– U
prvom redu je to ne korištenje zajedništva i izostanak udruživanja
u zadruge i druge oblike zajedničkog djelovanja. Nešto što smo
nekad imali ali očito nismo vrednovali na adekvatan način, danas
nam je najveći problem i usko grlo a to je doradbena i prerađivačka
industrija, npr. SMS-a više nema, MILS slabo posluje, a mnogi drugi
se sve više orijentiraju na trgovinu.
Nekakav
zaključak za kraj kao rezime projekta Agronet?
– Ideja
o suradnji na projektu Agronet dovela je do promišljanja o načinu
oplemenjivanja agroindustrijske zone Čaporice, na način kako sam
elaborirao na samom početku. Samim tim projekt Agronet je uspio jer
ima svoje praktično oživotvorenje ali i opipljive i vidljive trajne
rezultate. Objedinjavanje proizvođača iz agroindustrijske grane
gospodarstva na jednom mjestu, razvoj adekvatne infrastrukture kao
što je agro inkubator ili prodaja na mjestu proizvodnje, pravi
savjeti o tome gdje, što i kada uzgajati, mogućnost predstavljanja
turistima, samo su neke od njih a sve ovo je dodatan razlog za posjet
zaobalju – Zagori, kako turista, tako i domaćih ljudi. Na kraju
bih želio istaći kako je projekt Agronet dio terceta u koji
spadaju i EU projekti Medpaths i Agristoriacal lands, a koji su
stvorili sinergijski učinak kojim smo se okrenuli u ukupnosti svog
djelovanja te strateškim odrednicama koje su ujedno i strateške
odrednice djelovanja naše Županije.