RNK Split je na svom terenu poražen od Dinama sa 0:3, u utakmici u kojoj je Matićeva momčad potpuno podbacila. Momčad iz Maksimira vodila je već do poluvremena sa 2:0, te imala još izglednih prilika, dok je Split izgledao neagresivno i osim prilike Ercega, kada je na dodavanje Roce loše primio loptu, nije kreirao veću opasnost po protivnička vrata.
Nakon tog promašaja Dinamo je postigao dva brzopotezna gola, najprije se Čop našao na pravom mjestu nakon udarca Soudanija s lijeve strane, a onda je Fernandes ostao sam ispred Zagorca poslije kontranapada i praktički u 30. minuti riješio pitanje pobjednika. Do odlaska na odmor imao je Dinamo još dvije velike prilike, Split je praktički nestao s terena, a u nastavak se ušlo po najgorem mogućem scenariju.
Ne, nije tada uslijedio rezultatski brodolom, već je u 52. minuti isključen Belle, a dvije minute kasnije Rugašević. Belle je očito u nekom svom filmu, on je crveni karton sam isprovocirao, najprije je tražio pravdu kod pomoćnog suca da bi zaradio žuti karton, a odmah potom nastavio prigovarati, nakon čega ga je Bebek isključio. Split je ostao s deset igrača, čime je ugašena svaka nada u preokret, ali to nije sve. Samo dvije minute kasnije Rugašević je u prodoru zaustavio Fernandesa, koji je teško ozlijeđen (pukla mu je fibula) i sudac Bebek mu je s pravom pokazao drugi žuti, odnosno crveni karton.
Split je ostao s devet igrača i do kraja utakmice je to bilo mučenje, gdje su „crveni“ gledali kako ne doživjeti potop, a „plavi“ unedogled davili loptu, pružajući priliku dvojici kadeta da osjete prvoligaški nogomet. Brodić i Čorić su 1997. godište, dok je s druge strane Ivan Matić dao priliku godinu starijem Ivanu Jukiću.
Do kraja utakmice je Čop postigao još jedan gol za konačnih 3:0 i učvršćivanje vodeće pozicije na ljestvici strijelaca (21 gol), a u Parku mladeži je najčešće pitanje bilo kako stoji Lokomotiva, koja je preokrenula vodstvo Istre i približila se Splitu na samo jedan bod zaostatka. Ovakvom predstavom splitovci su debelo razočarali na 102. rođendan kluba.
Tribine Parka mladeži bile su dobro popunjene, ali izostala je očekivana predstava, borbenost i agresivnost, kojima je Split već dva puta pobjeđivao Dinamo u Parku mladeži. Prošle sezone je Dinama matirao Ante Rebić, a ove Mate Bilić, koji je ovoga puta ušao u igru tek kad je momčad ostala s devet igrača, no oba ta susreta obilježila je i velika bitka za svaki pedalj terena do posljednje sekunde sudačke nadoknade.
Ovoga puta Split kao da je nastavio u ritmu iz gradskog derbija, građenje napada veliki je problem Matićeve momčadi, a nakon svega što smo vidjeli jedini zaključak je da Split nema igru za Europu i sva sreća da Lokomotiva i istra kao da su veći dio ovog proljeća igrali na ‘ko manje, pa „crveni“ i dalje drže to četvrto mjesto.
Treba biti realan i konstatirati da je Split upravo protiv ova dva konkurenta za Europu odigrao najbolje partije proljeća, dok u dvobojima protiv Osijeka, Hrvatskog dragovoljca i Slaven Belupa igra nije bila na visokoj razini, ali je rezultat u drugi plan potisnuo sve nedostatke. Protiv Dinama se najbolje vidjela razlika u kvaliteti dvije momčadi, ali s ovakvom igrom teško će se pobjeđivati i slabije protivnike od „plavih“.
Kad tome dodamo i pojedinačne „mušice“ i iskakanja (Belleovo isključenje je tipičan primjer), onda se zapitamo hoće li se takva ponašanja trpjeti i po cijenu Europe?
Kad se ovako izgubi – najbolji igrač je onaj koji je prosjedio na klupi. Nećemo zazivati Dujmovića jer je takva odluka očito posljedica njegova izdanja protiv Hajduka, ali pitamo se je li Kvesić igrač koji bi kao polušpica mogao donijeti kvalitet više u ofenzivi, odnosno čime je to Belle pokazao da zaslužuje više pažnje od Mate Bilića, koji je još uvijek prvi klupski strijelac.
Na kraju, a moglo je to biti i na početku, riječ, dvije o Davoru Šukeru i Zdravku Mamiću. Nakon utakmice je Zoran Mamić na presici izjavio da je, koliko on zna, njegov brat bio na južnoj tribini. Nakon preskakanja ograde na Poljudu, provociranja i neprimjerenog ponašanja Zdravko je nagrađen mjestom prvog dopredsjednika HNS-a. Bili smo danas u hotelu Lav i iz prve ruke se uvjerili kakav je lik Davor Šuker.
Došao je u Split da bi bio s Dinamom/Mamićem u hotelu, a onda je sjeo u automobil i odvezao Zdravka u nepoznatom smjeru. Pitanje glasi: je li Šuker primarno Mamićev šofer ili je bio red da kao predsjednik HNS-a, koji je stigao u Split, dođe na Park mladeži čestitati „crvenima“ 102. rođendan.
Očito je da ništa splitsko Šukeru nije blisko, uistinu je razočaravajuće kako se ponio prema slavljeniku, a niti činjenica što je u ime Saveza došao gospon “čestitam” Srebrić nije ublažila dojam kako je Šuker, kad je već došao u Split, trebao biti na stadionu, a ne trčati za Mamićem.