Bivši igrač Hajduka i hrvatski reprezentativac Nikola Jerkan već
dugi niz godina živi u španjolskom Oviedu, gradu u kojem je proveo šest
godina igračke karijere.
Kasnije je oženio
Španjolku, dobio je kćer i odlučio se skrasiti u tom gradiću smještenom u
regiji Asturias na sjeverozapadu Španjolske.
Jerkan je porijeklom iz Hrvaca, a prve nogometne
korake napravio je u Junaku. Zatim ga je put odveo preko Zagreba i
Dinamo Vinkovaca do Hajduka. Na Poljudu je odigrao dvije vrlo dobre
sezone, onda se 1990. godine prodao u Oviedo koji je tada igrao u
španjolskoj Primeri. U razdoblju od 1992. do 1997. godine nastupao je za hrvatsku reprezentaciju, a bio je jedan od stupova obrane u ekipi koja
je izborila Euro 1996. u Engleskoj. Tamo mu se dogodio i trenutak kojeg
bi najradije prebrisao iz sjećanja. Jerkan je u dvoboju s Njemačkom
najprije skrivio penal igrajući rukom. Najstrožu kaznu realizirao je
Klinsmann, a u drugom poluvremenu je Sammer uz evidentan prekršaj na
Jerkanu zabio gol za konačnih 2:1.
Jerkan je igrao još za Nottingham Forest, Rapid Beč,
a karijeru je okončao u belgijskom Charleroiu. Danas u Španjolskoj radi
kao trener u trećoj ligi, iako je imao ponude za povratak u Hrvatsku,
zbog obitelji se nije odlučio na taj potez. No krenimo redom, upitali
smo ga najprije koji je povod njegovog dolaska u Split.
– Dolazim tu dosta često posebno
ljeti kada su praznici, a u toku godine za Božić i Uskrs, odnosno kada
se poklopi da mogu doći. Sada sam tu bio poslovno, posjetio sam
roditelje u Hrvacama, ali uvijek je to ovako na par dana, prebrzo moram
otići.
U Oviedu živi već 15 godina
Kako ste odlučili ostati u Oviedu?
–
Šest godina sam tamo igrao, pa sam kasnije mijenjao klubove, a sada sam
već skoro 15 godina tamo. Nakon što sam okončao karijeru, odlučio sam
se vratiti u Oviedo, oženio sam se, dobio dijete, tamo sam se osjećao
super, imao sam dosta prijatelja i to su glavni razlozi ostanka. Oviedo
je lijep grad od nekih 200 tisuća ljudi, blizu je mora i dosta sličan
Splitu.
Čime se trenutno bavite?
–
Jedno vrijeme sam bio u omladinskom pogonu Ovieda, vodio sam juniore, a
sada sam već dvije godine trener B momčadi Avilesa. Natječemo se u
četvrtoj ligi, radi se o mladoj momčadi koja je prošle godine bila prva
pa smo ušli u viši rang. Sada smo na sredini tablice i glavna zadaća nam
je stvaranje igrača za A ekipu koja se natječe u trećoj ligi. Vodio sam
i još jednog niželigaša prije, to je bilo nakon što sam 2006. godine
dobio trenersku licencu, ali sam kasnije uzeo jednu pauzu, pa nisam
uhvatio trenerski kontinuitet. Cilj mi je ostati u nogometu, međutim u
Španjolskoj nije baš lako dobiti šansu kao trener, teško je nešto
postići preko noći. Ja imam strpljenja.
Vjerojatno se niste nadali da ćete tamo provesti toliko godina kada ste odlazili iz Hajduka?
–
Zapravo nisam se nadao ni da ću uopće otići u Španjolsku tada. Oni su
došli gledati Nenada Gračana u nekoliko utakmica pa su zapazili i mene.
Odlučili su nas uzeti obojicu, a ja sam na kraju proveo skoro pola
života tamo.
Kako Oviedo sada stoji?
–
Oni su treća liga. Kada sam ja igrao bili smo prvoligaši, čak smo
igrali i Kup UEFA što je bio povijesni uspjeh. Nakon 2001. godine pali
su u drugu ligu, a zatim zbog loše financijske situacije automatski u
treću.
Financijska situacija je trenutno veliki problem za dosta španjolskih klubova?
–
Istina, većina klubova je u velikim problemima zato što je španjolska
Vlada je godinama bila dosta tolerantna. Favorizirala je nogomet u
odnosu na neke druge sportove, dopuštali su im se ogromni krediti, neplaćanje
poreza i sada to stiže na naplatu. Mislim da će dosta klubova završiti u
stečaju. Mali klubovi su htjeli ući u bitku s velikima,
previše su se zaduživali, potpisivali su ugovore koje nisu mogli pratiti
i sada su u velikim poteškoćama. To će uvelike utjecati na kvalitetu nogometa u Španjolskoj u budućnosti jer već sada se igrači iz respektabilnih prvoligaša mogu kupiti za dosta male novce.
Zato Španjolci počinju kupovati naše igrače. Tamo su osim Modrića i Rakitića još Mujan, Cipetić, sada će doći i Halilović…
– Ulazak u EU je jedan plus za naše igrače jer
im se otvorilo novo tržište. Prije je postojala kvota stranaca i
potpisivali su se samo afirmirani igrača, uglavnom reprezentativci.
Sada i drugi imaju priliku, a naš stil nogometa je dosta sličan
španjolskom koji traži tehnički i taktički potkovane igrače.
Vučević me zvao da se vratim u Hajduk
Je li vam itko iz Hrvatske nudio nekakav
nogometni angažman? Zadnji put su vas 2005. godine spominjali kao
mogućeg sportskog direktora Hajduka.
– Je
zvao me tada Branko Grgić, ali zbog obitelji nisam htio doći. Nije
jednostavno da dođem sam tu, a žena mi je tamo zaposlena, dijete ide u
školu, okolnosti mi nisu dopuštale da dođem. Isto tako prije mjesec dana
me zvao Goran Vučević, s kojim sam jako dobar. Pitao me kakve su mi
ambicije, da li bih se volio vratiti, iako nismo ništa konkretno
definirali. Vjerojatno mi je htio ponuditi posao u omladinskoj školi,
ali ja sam se iz istih razloga opet zahvalio. Vučeviću sam radio
skauting za
Deportivo kada su igrali u Europi, on je moj bivši suigrač i ja sam
mu uvijek na raspolaganju za neke druge stvari. Kao i svim drugim
klubovima kojima treba pomoći. Drago mi je što me zvao jer to znači da
imamo slične poglede na nogomet.
Kako gledate na rad Nike Kovača u reprezentaciji?
–
Kovača više poznam kao igrača nego kao izbornika, možda moje mišljenje
ne bi bilo legitimno jer ne poznajem toliko njegov rad, ali kroz mladu
reprezentaciju je napravio dobar rezultat. Sada ćemo vidjeti što će biti u
Brazilu. Ove dvije utakmice protiv Islanda se očekivalo da će proći,a
ogledalo njegovog rada će biti Svjetsko prvenstvo.
Hrvatska ima šanse i protiv Brazila
Kakve šanse ima Hrvatska u skupini s Brazilom, Meksikom i Kamerunom?
– Šansu možemo tražiti u svakoj utakmici, čak i
protiv Brazila koji je favorit. Za domaćina su te prve utakmice uvijek
teške, veliki je pritisak na njima, a mi nemamo tu što izgubiti. Svi
očekuju njihovu pobjedu, međutim ja mislim da mi tu možemo iznenaditi.
Sve ovisi o pripremi igrača, ozljedama, formi. Smatram da možemo proći
skupinu ako osovina Modrić – Rakitić – Mandžukić bude pokazala ono što
pokazuje u svojim klubovima. Ja vjerujem da mi imamo kvalitetu za
prolazak skupine.
Hrvatska je najtanja na poziciji stopera, mjestu na kojem ste vi igrali.
–
Imamo igrače na toj poziciji, ali očigledno je da se dosta mijenjalo
stopere i nije bilo standardnosti što je jako bitno. Uigranost zadnje
linije je jako važna, sjećam se da smo Štimac, Bilić i ja u naše vrijeme igrali 90
posto utakmica zajedno i to je jedna jako bitna karika u vođenju
reprezentacije. Lovren bi po mom mišljenju trebao zauzeti drugu poziciju
uz Ćorluku koji je iskusan igrač. Probali su ga na drugim mjestima, ali
njegovo mjesto je očigledno centarhalf. Tu je još Schildenfeld na kojeg
se uvijek može računati. Moramo gledati i našu ligu, vidio sam ovog
Splitovog Tomislava Glumca koji je jako zanimljiv igrač, pa Marija
Maloču koji je uvijek blizu reprezentacije. Takve igrače treba polako
uvoditi jer poslije oni imaju veći motiv i želju na napretkom i
dokazivanjem.
Koliko pratite Prvu HNL?
–
Pratim uglavnom kroz medije, nekada i pogledam utakmice preko interneta.
Evo bio sam tu na utakmici Splita i Istre, to je prva nakon dugo
vremena koju sam gledao uživo. Hajduka i Rijeku sam gledao na
televiziji. Mogu reći da je Jadranski derbi bio dosta kvalitetan, ugodno
me iznenadio što se tiče ritma. Hajduk je bio ravnopravan Rijeci sve do
penala i crvenog kartona, a na te stvari ne možeš utjecati. Split me
također oduševio sa svojim postavljanjem, pozicijskom igrom i dominacijom
protiv jedne momčadi koja se potpuno zatvorila. Ja mislim da oni
zaslužuju Europu. Ima tu nekoliko zanimljivih igrača.
Kod Splita sam uz
već spomenutog Glumca primijetio vratara Zagorca koji je po meni također
reprezentativni kadar, baš kao i mali Pašalić kod Hajduka. Šteta što
naša liga nije izjednačenija, dominacija Dinama je preduga, a oni su
dokazano najgora momčad koja je igrala u Ligi prvaka. Uzrok toga je i
nedostatak prave konkurencije i premalo utakmica na pravom nivou. Tako
se ne može očekivati uspjeh u Europi.
Za kraj, kako prognozirate ishod nikada zanimljivijeg španjolskog prvenstva?
–
Bit će neizvjesno do kraja, Atletico je u velikoj prednosti u odnosu
na Barcelonu i Real po mojoj procjeni. Oni su spremni za naslov iako
njihov trener to poriče, ali vidi se da su bolji i da žele tu titulu. Igraju slično kao
Dortmund u najboljim danima, a imaju dosta široku klupu što je jako
bitno. Kada tu dodamo trenera koji je svoj karakter
prenio na momčad, onda je moj favorit Atletico. Bilo bi mi drago da oni
osvoje titulu pored financijski jačih klubova.