“Dobra spiza, a loša usluga”
bio je lajt motiv kojim se reklamirala poznata splitska konoba Fife. Posebno je
to mjesto; cijene pristupačne, hrana domaća i friška, a znaš što te čeka, pa kad
konobar samo prebaci teću juhe s drugog stola ispred tebe na to moraš gledati
sa simpatijama, jednako kao kad na pitanje gdje je zahod dobiješ odgovor “samo
slijedi nos”. Takve i slične anegdote ne bi bile simpatične da se radi o
vrhunskom restoranu koji se predstavlja kao najbolji na tržištu, u kojem se umjesto
gotovih marendi nudi vrhunska a la carte ponuda, naravno uz adekvatno visoku
cijenu.
Upravo se T-com sa svojom uslugom
MAXtv promovira kao “najbolji restoran”, s cijenama kojih se ne bi
posramili ni oni najbolji u Parizu. Zbilja, cijene su nešto u čemu su prilično
dosljedni u T-com-u. Nikad ne idu ispod one razine koju ti obećaju prilikom
potpisivanja ugovora. Uvjerljivo najskuplji na tržištu u svom “meniju”
imaju jednu stvar koju nitko nema: utakmice 1. MAXtv lige. Ako želite ili
morate redovito gledati hrvatski prvoligaški nogomet to možete ostvariti jedino
u T-com “restoranu”. Sportski paket je ono što će na pravi način
utažiti vašu glad. Ako osim toga mislite pogledati koju epizodu Igre
prijestolja, serijala čija se posljednja sezona snimala u Splitu, budite
svjesni da će vas taj HBO desert dodatno koštati. S obzirom na to da je couvert
sam po sebi skup, a vodu poslužuju isključivo flaširanu, ovo vas zadovoljstvo
košta 430 kuna mjesečno. Ipak, to je tako, ako želiš imati nešto posebno dobro,
onda to i plati. Međutim, istina je, barem u mojem slučaju, da su smetnje česte
kao i kod drugih operatera, da je internet lošije kvalitete nego u prethodna
dva testirana operatera. Istina je da je oprema koju ti daju najčešće već
korištena od stane bivših “gostiju”, kao i da usluge kao što je npr.
snimalica moraš posebno platiti?! U biti čudi me da se svako smanjenje ili povećanje
tona dodatno ne naplaćuje. No kad konačno sve to platiš, očekuješ da ćeš barem
tu, kakvu takvu, uslugu moći koristiti. Kad ono – šipak!
Priča prva
Prošli mjesec odigravala se jedna od
utakmica prve HNL. Kao ponosni korisnik sportskog paketa kupio sam pivo,
naručio pizzu, pozvao prijatelje i sjeli smo gledati utakmicu. Na opće čuđenje
pristup kanalu bio nam je blokiran. Iz nekog razloga mi je usluga koju plaćam
bila sistemski onemogućena. Optimistični pokušaj razgovora sa Službom za
korisnike je brzo propao, nakon čega sam se odlučio iskoristiti pay per view
uslugu dok mi operater ne prizna pogrešku, ispriča se i naravno taj PPV ne
naplati. Za svaki slučaj gospođa je sutra ponovno nazvala Službu za korisnike,
ona je imala više sreće, dobila ih je, no njena sreća bila je kratkog vijeka.
Obavijestili su je da su uočili pogrešku, da se ispričavaju, ali da ipak moramo
platiti 20 kuna za PPV uslugu koju smo koristili da bismo pogledali program
kojeg i tako plaćamo, ali nam je zbog njihove greške bio nedostupan.
Priča druga
Bolno iskustvo is prošlog mjeseca
potisnuto duboko, gotovo zaboravljeno. Nova velika utakmica, nova prilika da se
pohvalim svojim MAXtv-om. Što ima ljepše za ljubitelja nogometa nego nedjelja
večer uz El Clasico. Naravno, imam i veliku plazmu na kojoj bi nogomet trebao
izgledati kao da ti igrači trče kroz dnevni boravak. Sve predradnje obavljene,
dijete na vrijeme zaspalo, sjedamo ispred televizije i tražimo Messija, Modrića
i Ronalda, kad ono… Isti scenarij kao i kod HNL-a! Kanal 416 jednostavno za
korisnika sportskog paketa nije dostupan. Po dobrom starom običaju krenem zvati
Službu za korisnike, odslušam ponude, pritisnem sve što treba, naučim malo
engleskog i eto me konačno pred vratima Službe za korisnike. “Svi
operateri su trenutno zauzeti, ostanite na liniji do javljanja prvog operatera”,
oglašavaju se. Prolazi tako 10, 15 minuta, rezultat je već 1:1 te ponovno
pokleknem i platim 30 kuna za PPV. Kad konačno po drugi put platiš istu uslugu,
dobiješ prijenos za koji bi bilo bolje da imaš crno-bijelu televiziju i ne
osjećaš se kao magarac. Magarac koji je platio prije svega toliki novac za TV,
pa onda još i svaki mjesec najskuplju pretplatu u državi, pa kad na koncu dođe
dan kad želiš pogledati jedan od najvećih sportskih događaja u godini, koji je
vjerojatno (ne bih znao) vrhunski produkcijski pokriven, ti gledaš tu
raspadnutu sliku, slušaš zbunjenog komentatora i vrhunskog stručnjaka Igora
Cvitanovića.
Ipak, ovaj put ne odustajem od
Službe za korisnike nego čekam na liniji 20, 30, 40 ,70, 90 minuta… Sve vrijeme
taj glas, u jednakim razmacima, jednakim tonom, moli za strpljenje. Siguran sam
da je lakše doći do premijera Milanovića nego do operatera T-coma onda kad ti
treba. Kao odgovornu osobu u dva poduzeća uredno me dobiju barem jednom tjedno
kad nude nove usluge, produljenje ugovora, “najpovoljnije uvjete”…
No kad ti trebaš njih stvar se drastično mijenja. Nakon punih 90 minuta linija se
sama od sebe prekinula. Trebam li naglasiti da broj s kojeg sam zvao je također
iz T-com obitelji?
Priča
treća
“Potpuno sumnjicav u svoj sport paket
otrivam i sport plus paket koji se naoko ne razlikuje od sportskog paketa osim
po nekoliko programa za odrasle. Ipak, ovaj put ne želim ništa prepustiti
slučaju jer dvoboj Modrića i Rakitića u trenutku kad je Barcelona stigla na bod
zaista vrijedi pogledati. Naša lokacija
ovaj put je dobro provjereni kafić u kojem smo gledali utakmice dok se ja nisam
odvažio kupiti MAXtv. Kako smo došli na vrijeme i zauzeli najbolja mjesta više
puta smo vidjeli najavu za tu utakmicu. Konačno, došla su 22 sata, kad li… Eto
umjesto utakmice
Sevilla – Real, na programu meč Đoković – Murray. Tek kod 1:1 u 35. minuti su
se uključili na Real. Izazvalo je to bijes I glasne komentare cijelog kafića,
pa i samog vlasnika lokala. Ni ja ni vlasnik kafića nismo zvali Službu za
korisnike…
Svjestan sam da sam potpisao ugovor
sa svim tim malim slovima, ali na kraju dana želim samo da i oni ispoštuju
potpisano!