Hijene su korisnici koji nikada ništa ne komentiraju, a komuniciraju
samo osjećajnicima (emotikonima, smajlićima), dok su špijuni
sveprisutni, ali ne ostavljaju tragove, ne pišu statuse, nikada ne
komentiraju i nikada ništa ne lajkaju iako redovito čitaju, rekao je za
Hinu Antun Halonja, viši znanstveni suradnik s Instituta za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, autor teksta “Fejsbučenje do zore” objavljenog u
časopisu “Hrvatski jezik” tog instituta.
Halonja objašnjava kako se oni koji smatraju da je njihova
dužnost svim prijateljima s Facebooka redovito poželjeti dobro jutro
nazivaju pijetlovima, gospodična popularna ili gospodin popularni su oni
koji bez konkretnog razloga imaju po nekoliko tisuća prijatelja, igrači
satima igraju mrežne igre i raspravljaju o njima, dok emotivci mrze
svoj život, pa su im statusi obojeni mračnim tonovima.
Promotori šalju pozivnice za različite događaje, lopovi kradu
tuđe statuse i predstavljaju ih kao svoje, ‘kraljice drame’ se pak
nadaju da će nedorečenim objavama s katastrofičnim uvodom privući
pozornost i da će ih ostali pitati što im se dogodilo, a tu su i lajkeri
koji gotovo nikada ništa ne komentiraju, ali često lajkaju. S obzirom
na sadržaje statusa koje pišu, na ‘Fejsu’ možemo susresti blogere,
filozofe, gunđala, hvalisavce, indigo-mudrace, komičare,
status-reportere, samožaljive emotivce, spikere i zbunjivače, kaže
Halonja.
Hrvatski korisnici napravili su zanimljivu podjelu profila, a na
primjeru Facebooka kao bogatog izvora žargonizama pokazalo se da su
prilično inventivni, istaknuo je Halonja, koji je u svom doktoratu
“Hrvatski računalni žargon”, uspoređujući hrvatske korisnike interneta s
ostalima koji pišu na slavenskim jezicima, zaključio da smo negdje
između Slovenaca, najvećih puritanaca u tom smislu, i Rusa, koji
stvaraju žargonizme u tako velikim količinama da ih već mogu svrstavati
semantički, prema životinjama, pojavama i slično.
Po njegovim riječima, internetski žargonizmi u hrvatskom, pa i
oni na Facebooku, najčešće nastaju preuzimanjem iz stranoga, obično
engleskog jezika, uporabom domaćih riječi u novom značenju i hrvatskom
tvorbom. Pojedine riječi obično lansira jedna osoba ili skupina od njih
dvije-tri, potom se ona poput epidemije širi internetom, a nakon toga
pojavi u novinama ili časopisima te se nastavlja sve više
upotrebljavati, dodao je.
Kao jedan od najpoznatijih i najupotrebljavanijih žargonizama
povezanih s Facebookom izdvaja prilagođenicu lajkati u značenju ‘sviđati
se’, slijedi prilagođenica Fejsbuk koja je kraćenjem postala Fejs,
fejser je korisnik mreže, fejsbučenje je kompulzivno bavljenje
Facebookom, a hejter “baca hejtove” prema svemu što mu se ne sviđa, iako
ga nitko ne sili da bude član grupa s kojima nema ništa zajedničko.
Halonja smatra da će žargon s Facebooka ući u svakodnevni govor
ovisno o tome o kojoj je skupini riječ – među tinejdžerima je to sigurno
tako, no ne smatra da su ti izrazi prijetnja za hrvatski jezik jer će
uvijek ostati u domeni žargona i ne treba ih dirati. Nitko vam ne može
odrediti kako ćete govoriti, riječi treba pustiti da se same šire, a
vrijeme će najbolje pokazati koje će otpasti, a koje ostati, istaknuo
je.
U idućem broju “Hrvatskog jezika” Halonja će obraditi riječ “selfie” koja je, nakon što je 2013. proglašena novom riječju godine,
već ušla u Oksfordski rječnik, te podastrijeti prikupljene prijedloge
studenata o njenoj hrvatskoj verziji, poput osobnjača, sebić, samoslik,
ja-slika, zrcalka.