Vrhovni sud razmatrat će krajem ožujka i početkom travnja prvu presudu bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu
kojom je osuđen na deset godina zatvora zbog optužbi za ratno
profiterstvo u “slučaju Hypo” te primanje provizije od mađarskog MOL-a
kojemu je zauzvrat navodno prepustio upravljačka prava u hrvatskoj
naftnoj kompaniji Ini.
I dok je obrana u svojoj žalbi predanoj u srpnju prošle godine
tražila da se ukine prva nepravomoćna presuda nekada najmoćnijem
hrvatskom političaru i naredi novo suđenje Uskok je u žalbom zatražio da
mu se kazna poveća na zakonski maksimum od 15 godina.
Sjednica Vrhovnog suda zakazana je za 31. ožujka, a trebala bi
trajati do 4. travnja, potvrdili su Hini Sanaderovi odvjetnici koji su
osim novog suđenja pred izmijenjenim sudskim vijećem u žalbi predložili
blažu kaznu od desetogodišnje na koju je bivši premijer osuđen u
studenom 2012.
Obrazlažući tu presudu sudac Ivan Turudić Sanadera
je opisao kao ratnog profitera, ali i osobu koja je zbog zadovoljenja
najnižih potreba izdala nacionalne interese. No, u opsežnom obrazloženju
Turudić je naveo da su Sanaderovim nedjelima pridonijeli i njegovi
suradnici iz Vlade i Predsjedništva HDZ-a.
Sanaderovi odvjetnici Čedo Prodanović i Jadranka Sloković u
žalbi tvrde da bi ta presuda trebala biti pobijena, a suđenje
ponovljeno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali i odluke o kazni.
Sanaderov odvjetnički tim najspornijim drži što je sud odbio niz
njihovih svjedoka, a bezrezervno poklonio vjeru “neistinitim iskazima”
ljudi koji su teretili Sanadera. Među njima su najvažniji bivši riječki
tajkun Robert Ježić koji je posvjedočio da je Sanader preko njegovih
inozemnih računa primio pet milijuna eura, odnosno polovicu dogovorenog
mita od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija te Drago Vidaković
koji je rekao da je vidio kako je čelnik Hypo banke Wolfgang Kulterer
Sanaderu na parkiralištu u Klagenfurtu predao žutu kuvertu.
U opširnom obrazloženju obrana ističe i da ne stoji tvrdnja da je
Sanader koristio svoj autoritet kako bi se promijenio međudionički
ugovor s MOL-om temeljem kojega je ta tvrtka preuzela upravljačka prava u
Ini.
Žaleći se na visinu kazne obrana smatra da je sud bio prestrog i da u
dovoljnoj mjeri nije cijenio Sanaderove olakotne okolnosti, među kojima
je i sudjelovanje u Domovinskom ratu. Turudić, naime, na Sanadera nije
primijenio uobičajenu praksu ublažavanja kazne zbog ratnih zasluga
ističući da je ratno stanje iskoristio za vlastito bogaćenje, ali i da
je svoje “uske, osobne interese stavio iznad interesa Hrvatske”.
Slično stajalište zauzeo je i Uskok koji je u svojoj žalbi ustvrdio da je Sanaderu izrečena preblaga kazna.
“Žalba je podnesena zbog odluke suda o kazni za koju Uskok smatra da
je izrečena u prekratkom trajanju. Naime, optuženi Ivo Sanader proglašen
je krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog profiterstva za koje mu
je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te za
kazneno djelo primanja mita za koje mu je utvrđena kazna zatvora u
trajanju od sedam godina i šest mjeseci, te mu je izrečena jedinstvena
kazna zatvora u trajanju od deset godina”, pojasnio je Uskok u svom
priopćenju.
“Imajući u vidu da je Ivo Sanader kaznena djela počinio koristeći
službeni položaj koji je imao obavljajući najviše državne funkcije i to
zamjenika ministra vanjskih poslova u vrijeme ratnog stanja u Hrvatskoj,
a potom predsjednika Vlade, te da je navedene funkcije umjesto za
zaštitu interesa Republike Hrvatske iskoristio za vlastiti interes,
Uskok smatra da je optuženom za navedena kaznena djela trebalo izreći
kazne u maksimalnom trajanju. Stoga je u žalbi predloženo da Vrhovni sud
preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te da optuženog Ivu
Sanadera osudi na maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora”, zaključilo je
tužiteljstvo u srpnju prošle godine.