Samo 17 sati nakon drame polufinala, Splićani su u dvoboju za broncu, od 0:3 majstorski preokrenuli utakmicu u svoju korist do 6:3 te ponovno pokazali da za dres u bojama Sveučilišta, srce posebno kuca.“Osjećaji su podijeljeni jer mislim da kvalitetom definitivno zaslužujemo igrati finale. Tu je medalja, vjerujem da će nakon nekog vremena svima nama biti ljepši i draži ovaj uspjeh. Isplovila je naša energija i želja pa smo tako u ovoj utakmici drugi put na Prvenstvu pobijedili istu ekipu“, istaknuo je igrač Splićana, Božo Sučić.
“Čestitao bih svim momcima, članovima stručnog stožera. Ostaje žal za jučerašnjim polufinalom, jednostavno mislimo da smo mogli do kraja, ali protivnik je za nijansu bio bolji. U jako kratkom vremenu smo se morali resetirati i to nije bilo nimalo jednostavno, ali uspjeli smo, medalja je tu, sasvimzasluženo“, zbrojio je sve dojmove legendarni Duško Martinac, koji je na ovom natjecanju imao uloguizbornika momčadi Sveučilišta u Splitu.
Brončana odličja oko vrata najljepša su uspomena mladim i ambicioznim studentima sportašima koji su ponovno pokazali da ne postoji nespojivo. Uz simbiozu sporta i obrazovanja, inspiracija su i uzor budućimgeneracijama na putu dualnih karijera. Dvorane na Gripama su pak, još jednom širom otvorile svoja vrata,dočekale i ispratile svoju dicu ovjenčanu medaljama.