Živimo u vremenima kada svi žele privući našu pozornost. Zato nam putem različitih medija uporno obećavaju nešto novo, nešto posebno i naravno nešto istinito i stvarno. Ali tako je teško u ovom moru laži, falsifikata i imitacija pronaći nešto originalno, autentično. Sve se kopira, klonira, imitira i čovjek pojma nema je li nešto istinito ili je lažno.
No, pod zemljom koja služi kao površina za hodanje često se nađu ostatci iz nekih davnih vremena. Vremena dok je dalmatinski krš bio prostor života Rimljana, tih majstora građevine i inženjerstva. Iako se pisalo i prije Rima, knjige kakve danas poznajemo, one tvrdo ukoričene, nastale su upravo tamo. Bile su poznate pod nazivom codex, a da se tko pak odluči napisati sve o nevjerojatnom otkriću u Dicmu, i nekoliko codexa bilo bi premalo.
U zaseoku Kokani, koje pripada naselju Sičane, otkriven je i iz pronađenih fragmenata rekonstruiran slavoluk rimskom caru i imperatoru Trajanu koji je živio tek stotinjak godine poslije Krista. Na naslijeđenoj je djedovini umirovljeni diplomirani arhitekt Bože Kokan prvo shvatio da se križaju dvije tadašnje rimske ceste na istočnoj obali Jadrana, a onda i počeo slagati mozaik koji ga je doveo nadomak čuda. 
Na točki križanja ceste od Akvileje u sjevernoj Italiji pa sve do današnjeg Istanbula i one od Salone do Posavine, preko Aequuma, današnjeg Čitluka kod Sinja ispod zemlje izvađeni su dijelovi natpisa sa slavoluka kao i brojni ukrasni fragmenti isklesani do detalja u kamenu.
A sve je počelo kad je u zidovima stare kuće počeo uočavati kamene ulomke na kojima je bila ornamentika, ulomci slova i arhitektonske profilacije.
– Svaki dolazak ljeti sam počeo studirati te ugrađene ulomke. Bilo ih je i u suhozidima, oko vinograda, oko bunara pa čak i u podovima stare kuće kad više nismo stanovali u toj kamenoj već je ona pretvorena u štalu. Slučajno sam tako jednom zapazio veliki ulomak s dva slova, i s godinama sam bilježio, sklanjao u stranu, a krajem osamdesetih godina me primila jedna prilična istraživačka groznica i tada sam čak iz zida izvadio nekoliko ulomaka i destabilizirao kuću. Otac godinu dana nije htio razgovarati sa mnom, ali znatiželja je bila jača od razuma – sjeća se Kokan.
I tako, nekoliko godina poslije, protiv volje djece, otac je kuću srušio i na njenom mjestu izgradio kotlovnicu za pečenje rakije.
– Meni je preostalo da kopam po razrušenom materijalu i spašavam što se spasiti dalo. Mislim ipak da sam najljepše primjerke uspio spasiti – dodaje dok stoji u dvokatnici koju je u cijelosti pretvorio u izložbeni prostor.
– Nekako, kao djeca smo pomagali u obrađivanju zemlje i znali smo da tu negdje ima grobova, kao i ukrasa od bijelog kamena. Pitao sam se zašto baš na tom mjestu, proučavao sam literaturu i shvatio da su grobovi bili zabranjeni unutar naselja, da je i pokapanje i i spaljivanje mrtvih nije bilo dozvoljeno unutar naselja. I na kraju sam otkrio, istražujući rimske ceste, da su se baš magistralne križale na njivi mog djeda.
Otkriće slavoluka bez pretjerivanja je senzacija svjetskih razmjera i u nadolazećim godinama zasigurno će provocirati brojne znanstvene rasprave i diskurse.
– Slavoluk je izgrađen točno na raskrižju rimskih cesta i ima monumentalni natpis uklesan u slavoluk. Natpis je u tri reda, duljine gotovo 6 metara, sa slovima visine 25 cm i bez sumnje to ga svrstava u najveći rimski carski natpis u Hrvatskoj – govori Kokan i pokazuje isklesane komade zbog kojih je odlučio ostaviti i radno mjesto.
– Ja još nisam bio stekao uvjete za mirovinu, ostalo mi je par godina, ali sam odlučio vratiti se u Dicmo iz Zagreba i završiti projekt, razjasniti priču koja je već bila poprilično poznata, ali je privesti kraju. Povezao sam se s dvojicom naših vodećih znanstvenika, Draženom Maršićem i Nikolom Cesarikom koji je radio doktorat na temu rimskih cesta, a onda se cijeloj priči pridružio akademik Nenad Cambi – govori Bože.
Prema riječima Cambija, ovaj je slavoluk sedmi iz razdoblja Trajanove vladavine, pri čemu su četiri izgrađena u Rimu, jedan u gradu Makt(h)ar u Tunisu, a od tetrapilona je preostao jedan luk u Lepcis Magni u Libiji.
To, drugim riječima, znači da je dicmanjski Trajanov slavoluk jedini otkriven u nekoj od europskih provincija što tek ima za zalog da je ovo povoj priče iz Dalmatinske zagore koja će kroz naredne godine imati mnogo nastavaka.