Marko Buratović profesor je iz Sinja koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kratak opis za tako velikog čovjeka, fizički i duhovno jer malo tko u Dalmaciji nije pročitao barem jedno djelo, kolumnu iz srca Marka koji je, baš takvim načinom, želio progovoriti o modernijem svijetu, ali i približiti se tehnološkoj razini svoje kćeri koja je mnogo vremena provodila na Facebook-u.
Često viđen u društvu svoje supruge i psića Pika Marko je prije godinu dana pisao o najvažnijim ljudima u današnjem dobu – doktorima i medicinskim sestrama koji neumorno pomažu kako bi što bezbolnije preboljeli krizu u vidu koronavirusa.
Nije se na odmet prisjetiti se kolumni profesora Srednje škole Ruđera Boškovića u Sinju i još jednom zahvaliti svom zdravstvenom osoblju koje u ovim teškim trenutcima odigrava veliku ulogu u svačijem životu.
Doktori
- Kad čujete taj pojam morate pomisliti da su to najbolji đaci vaše generacije i ljudi neizmjerne upornosti da dođu do svojih ciljeva. Završiti taj vrlo zahtjevni studij, specijalizaciju, ostvariti uz to obiteljski život mogu samo iznimni ljudi. Poslije toga ide cijeloživotno školovanje, dežurstva. U biti taj posao je pakao.
Ovo pričam s pozicije jer cijela moja obitelj su ti likovi. Telefoni zvone kad imaju i ono malo odmora. Jednima djeca ne piške , ne kake, tata na samrti. Svi ih čekaju satima a nije im jasno da oni ostaju kad pacijenti odu. Kako je nekoga liječiti a on ode poslije par mjeseci. Oni na sahrane ne idu. Svoju tugu ne smiju pokazati jer trebaju biti Bogovi i grobari. Kad nekom pomognu to ispadne normalno. Kad jedan pogriješi razapnu cijelu udrugu. Kad prime malo veću plaću svi pričaju a vodoinstalater više zaradi ili keramičar. Jedan korumpirani sve ih svrsta u isti koš.Jedno da znate oni su naš ukupni životni vjek produžili 20 godina u zadnjih pedeset godina. I zato kad uđete kod njih i vidite ih u bijeloj kuti promislite da pred Vama stoji netko tko ne može biti svatko. Ako još imaju emocije to su anđeli. Poklonite im se.
Tekst posvećujem bijelim anđelima povodom njihove borbe za bolje uvjete rada.
Medicinske sestre
- Gledam zadnjih dana opću navalu na sve medicinsko osoblje. Osjećam dio gorčine u sebi i potrebu da kažem par rječi o tom divnom osoblju. Sretne te ih u prvom trenutku života , prije majke. Ustvari one vas upoznaju s majkom. Cijeli život po šalterima, noćnim smjenama, hitnim službama, operacijskim dvoranama. Često vas i u zadnjem trenutku drže za ruku na kraju života.
Znate one su one kad dosadite svojim obiteljima i prijateljima što vam mjenjaju pelene, daju infuzije i lijepe flastere da spriječe termalnu bol. Često plaču kad umrete. Hrane vas kad ne možete držati kašiku. Vade vam krv ne kao vukodlak nego strpljivo pazeći da vam se ne raspadnu vene. One su one koje prve počnete primjećivati po ljepoti kad počinjete prizdravljati. One ne smiju biti bolesne jer ih nema tko mjenjati. Njihova djeca mogu imati mamu tek poslije noćne smjene i dežurstva. One su one koje opslužuju po trideset pacijenata kojima život visi o koncu.
One rade i s nama jako dosadnim pacijentima. Svoj stres ne pričaju nikome. Kupe u prsi. Znate koliko ih je u Sinju umrlo mlađe od 60 godina. Desetine. Kad pogrješe tad svi bruje i uvijek po njima. I zato ne dirajte mi njih. I onda dođe zabava a kad sestre slave to je praznik za dušu.
Ovaj Tekst posvečujem “njihovom veličanstvu” medicinskoj sestri.