Predsjednik je veterana Hajduka, aktivan u organizaciji nekadašnjih igrača Bijelih i sasvim je normalno da na stadion svako kolo u Splitu prati utakmice.
Nikica Cukrov (71) je Šibenčanin koji je karijeru do reprezentacije bivše države izgradio u Hajduku, a prije toga igrao je i za Rijeku, stoga je idealan sugovornik na temu uzbudljive borbe za prvaka.
Evo u nedjelju se sastaju Hajduk i Šibenik, dva Vaša kluba, a oba ne mogu dobiti… Kako vidite taj susret?
– Situacija je grozna, jednima treba za prvo mjesto, a drugima za ostati u ligi. Tko izgubi, bit će korak natrag od svog cilja. Stvarno, ne mogu se odlučiti, ali želim da Hajduk bude prvak, a Šibenik ostane u ligi. Pa da bude vuk sit, a ovce na broju.
Spominju se financijski problemi u Šibeniku, ali oni su se svejedno podigli, dobili Istru 1961 i došli u zonu mogućeg…
– Istina, da se spominu te poteškoće, ali stoji i da je cilj ostvariv, to je zona realnog ostanka. Što će se dogoditi, valja vidjeti… Trideset je bodova u igri, a nastupima u posljednja dva kola su pokazali da se mogu boriti.
Nije ni u Hajduku idealna situacija, otišao je član uprave za financije Ivan Matana, na ljeto su novi izbori za Nadzorni odbor, ali momčad Gennara Gattusa je u igri za prvo mjesto?
– Na ljestvici su borbi za prvaka, to je jedino što znamo i vidimo, a ovo drugo ništa ne znamo. Rezultat je egzaktan pokazatelj, a zašto je otišao Matana i zašto su izbori godinu ranije, to ne možemo znati, oni to znaju.
Bi li za Hajduk spas bila titula i potom igranje skupine u nekom europskom natjecanju?
– Kad bi se osvojili prvo mjesto, pokrilo bi se puno toga, ne bi se vodilo puno računa o drugim stvarima. Da je osvojiti prvenstvo nakon dvadesetogodišnjeg čekanja, onda bi sve imalo svoje opravdanje. A ako se ne osvoji naslov, onda ne znam što je.
Na papiru Hajduk pred sobom ima pet lakših utakmica koje su mu bile problem ove sezone za razliku od derbija izuzev posljednjeg poraza. Što napraviti za malo bolju igru, bi li Gattuso trebao početi igrati ofenzivnije?
– Ako misliš dati gol, trebaš biti ofenzivniji, uzeti određenu dozu rizika, naročito kad igraš kući, ali i vani. Pogotovo kad je na drugoj strani objektivno slabiji suparnik. Ti moraš biti taj koji diktira ritam, napada ukoliko hoćeš pobjedu. Ne znam tko je rekao, je li Katalinić ili Vulić, da ne možeš uvijek čekati da Livaja postigne gol. Treba napadati s većim brojem igrača, stvoriti pritisak, riskirati, jer bez toga nema prvog mjesta.
Osvetilo se Hajduku u Rijeci igranje na nulu, jer doživio je težak poraz?
– Da, primili su pogotke iz pogrešaka, a dva im je glavom dao igrač od 1,75 m. Treba pojačati čvrstinu u obrani kod prekida iz kojih se puno prima i uvijek je neka opasnost. Svaka utakmica je sada prvenstvo, jer tko izgubi bodove, gubi korak, gotov je.
I Dinamo je sada poprilično blizu, zaostaje za Hajduk tri, a za Rijekom pet bodova…
– Po meni Dinamo ima 20-25 posto izgleda za obraniti titulu, jer sve ovisi o Hajduku i Rijeci, hoće li kiksati ili neće. Ako ne kiksaju, Dinamo je ‘mrtav’. Dinamo nema stvari pod kontrolom, dok suparnici ovise sami o sebi.
Kad bi Hajduk riješio naredne utakmice na što bolji mogući način, da ostane blizu ili prezume vrh, je li mu prednost što ostaju još domaći derbiji s Dinamom i Rijekom u posljednjem krugu?
– Igranje doma bi uvijek trebalo biti prednost, to je normalno. Ako ne dobiješ doma, a treba ti, onda nisi ni zaslužio. Lakše je igrati u Splitu pred svojih 30 tisuća ljudi, nego na Rujevici i Maksimiru pred puno manje, ovisno koliko dobiješ karata.
Predsjednik ste veterana Hajduka, kako tu stvari stoje, koliko ste zadovoljni suradnjom?
– Ima pomaka, napretka, moramo se još ekipirati da se uključi više mlađih u momčad. Srednja i starija generacija to sve teže prati, nismo sposobni za utakmice protiv suparnika od 30-35 godina.
Htio sam pitati kakva je suradnja s klubom, sluša li se vaša riječ? Hajduk je već dugo vremena bez člana uprave za struku, ima li među veteranima netko takav tko bi odgovarao toj funkciji?
– Ima, sigurno da ima. U veteranima imamao svih profila, od trenera do sportskih direktora. Svega. Ali na njima je da izaberu koga hoće. Ima dosta sposobnih ljudi. Ranije vremena su pokazala da domaći ljudi mogu osvajati titule na mjestima u klubu nakon karijere. Šurjak, Buljan, Katalinić, Vulić su potvrda. Ima tu i mlađih koji su završili škole, a bili su odlični igrači, imaju poznanastva. Samo je pitanje povjerenja. A što se tiče stručnosti, po čemu su to Vitali ili Nikoličius bolji od nekog bivšeg vrhunskog igrača Hajduka. Zar ne bi jedan Rapaić ili Mornar, Pralija, Erceg bio bolji. Oni bolje razumiju nogomet i podneblje, a imaju kontakata u inozemstvu, mogu procijeniti igrača.