Sara Bogdan Bešlić, kandidatkinja MOST-a za načelnicu općine Muć, privukla je pozornost Dalmatinske zagore svojom odlučnošću i jasnom vizijom za razvoj ovog kraja. Supruga, majka troje djece i osoba koja se ne boji istaknuti nepravdu te društvene i socijalne nejednakosti, iz rodnog Solina donosi iskustvo i energiju potrebnu za rješavanje zaostalosti u komunalnoj infrastrukturi. Njezina strast prema sportu, poljoprivredi i turizmu oslikava se kroz konkretne planove za unapređenje obrazovnih i stambenih kapaciteta te poticanje lokalnog gospodarstva, čime želi transformirati životni standard općine i pružiti mladima nove prilike.
Tko je MOST-ova kandidatkinja koja je zaintrigirala dalmatinsku zagoru kandidaturom za načelnicu Općine Muć?
-Prije svega bih rekla da sam jedna jako uporna, tvrdoglava i bogobojazna osoba. Supruga sam, majka troje djece, a sada i kandidatkinja za načelnicu općine koja je 25 kilometara udaljena od Splita. Udaljenost od Splita u kilometrima je jednaka i u razvojnom smislu. Zaostajemo nekih 25 godina u komunalnoj infrastrukturi i sustavnom razvoju. Osjetljiva sam na nepravdu, socijalnu i društvenu nejednakost. Upravo me to potaknulo na kandidaturu. Iz rodnog Solina sam doselila u suprugov Crivac. Moju bezuvjetnu očaranost ljepotom prirode i srčanosti ljudi, teško je lupila stvarnost da je općina razvojno u rangu poslijeratne`96.
Dolazite iz Solina, proveli ste većinu vremena u gradu. Kolika je razlika života u gradu i na selu? Koje su razlike od obrazovnog i sportskog sadržaja do stambenog aspekta?
–To su dva neusporediva svijeta. Pogotovo za djecu i mlade. Bavila sam se 12 godina rukometom koji me je uvelike oblikovao kao osobu koja jesam danas. Mislim da moja borbenost, natjecateljski duh i hrabrost proizlaze upravo iz vremena provedenog na parketu solinske dvorane. Povlačim paralelu s Općinom Muć koja nema niti dvoranu. Dakle, ako se čije dijete želi baviti sportom, roditelj je prisiljen svakodnevno putovati u Sinj, Dugopolje, Solin, Split ili čak i u drugu županiju do Drniša. Normalno sam pohađala i vrtić dok moje dijete od ožujka ove godine pohađa predškolski program „Male škole“ u trajanju 150 sati zbog nedostatka kapaciteta u vrtićima. Projekt dvorane i prenamjena nažalost zatvorenih škola u vrtiće će biti jedne od prvih stvari koje ću napraviti kao načelnica. Nadalje, rasvjeta u selima je sramotna. Za školarce i radnike u gradu je zagarantiran osvjetljen put i autobusna stanica. Ovdje to nije slučaj. Temperature i vremenski uvjeti Dalmatinske zagore i priobalja se uvelike razlikuju te je naprosto nerealno da ne postoje niti natkrivene autobusne stanice za korisnike gradskog prijevoza osobito zimi kada temperature idu debelo ispod nule.
Puno je tu i prednosti. Neću samo govoriti o negativnom aspektu. Za par desetaka kvadrata stana koji se sada kreću u prosjeku od 5000€ po m² pa na dalje za novogradnju – ovdje možete sagraditi kuću s okućnicom i bazenom, baviti se poljoprivredom, povezati se s prirodom. U planu imam i ulaganje u stambene politike za mlade.
Kada već spominjete poljoprivredu. Bavite li se i sami poljoprivredom? Ima li mućki kraj turističku perspektivu?
–Osobno sam se zaljubila u polje i obradu zemlje. Trenutno čekamo svoju pšenicu, češnjak, svježe posađene krumpire i kapulu, a ubrzo će na red za sadnju i pome, tikvice, krastavci, fažolet i paprike. Zimus smo kupusom opskrbili svakoga koga poznajemo. Zemlju i usjev treba voljeti i brinuti se o njima, nikada vam neće ostati dužni. Nasmijavali su me komentari ljudi koji iz fotelja pišu komentare na moju kandidaturu da si tražim posla bez motike i da se želim uhljebiti. Draža mi je motika od ureda, ali u ovom trenutku sam osjetila poziv i potrebu da se ponudim na služenje narodu kako bi svi zajedno iznudili rješenja za probleme koje nas sve zajedno more. Što se tiče turizma, e tu sam svoj na svome! Moja struka, moja ljubav. Žalosno je da nemamo turističku zajednicu. To je problem broj jedan koji ću također riješiti. Toliko povijesne i kulturne baštine na jednom mjestu koja se ne zna valorizirati. Prirodne ljepote i krajolik bi trebali nuditi sasvim novu dimenziju doživljaja kroz gastronomski i seoski turizam. Sve se može i mora povezati, trebamo se aktivirati i promovirati ovaj kraj u svjetlu kakav i zaslužuje. Grupa turista koja dođe na izlet mora u Sinj, Klis ili Drniš na ručak. Želim Muć brendirati kao vodeći primjer pozitivnog primjera neslavnog turističkog plana “Od polja do stola“. Maksimalnu potporu ću dati lokalnim OPG-ovima i obrtnicima te se nadam da ćemo zajedno preporoditi ovaj zamrli kraj.
Kakva je demografska slika Općine Muć? Smatrate li da politika ima veze s trenutnom situacijom?
–Demografska slika je jako loša, ali imamo sve predispozicije da je popravimo. Uložit ću sve napore da u toku mog mandata imamo prve rezultate i pozitivan prirodni prirast baš kao Grad Sinj. Natalitet je ono što je ključ razvoja. Ne trebamo raditi strategije uvoza strane snage do 2050. nego uložiti u naše mlade ljude konkretnim demografskim i stambenim mjerama. Mi smo ti koji moramo osigurati osnove koje će potaknuti mlade na osnivanje obitelji. Osigurat ću uz besplatni vrtić i rješenje komunalnog priključka za prvu nekretninu. Mjesta za gradnju ima. Mjesta za investicije ima, ta imamo i industrijsku zonu. No čvrsto ću se oduprijeti stranim investitorima koji imaju pretenzije prema ovom kraju u vidu gradnje solarnih i vjetroelektrana isključivo u svrhu stvaranja profita od kojih lokalna samouprava kao ni stanovništvo nemaju nikakve koristi. Mjesta za napredak itekako ima i prijeko nam je potreban.
Sve imamo, samo trenutnoj političkoj sceni nedostaje ideja, žara i volje. Fokus je na privatnim prepirkama i razmiricama. Čak se koriste metodama zastrašivanja mojih vijećnika te u javnosti degradiraju mene kao ženu i u pitanje dovode sposobnost samostalnog odlučivanja. Više nego skandalozno, no za mene vjetar u leđa upravo iz razloga što samim svojim izjavama pokazuju koliko sam ozbiljna konkurencija.
Što bi poručili na kraju svojim biračima i zainteresiranoj javnosti?
–Vrlo kratak i jasan poziv. Uključite se u politički život, bilo kotara, bilo mjesnog odbora, općine, grada ili županije. Najgore za sve nas je apatija i uspavanost u kojoj smo se našli. Sami smo ključ promjene i moramo izaći iz svoje zone udobnosti. Priliku barem kao glasač imate 18.5. ove godine.
Pozivam sve ljude koji su u meni prepoznali snagu, poduzetnost i upornost da mi iskažu povjerenje kao načelnici zajedno s mojom listom za Općinsko vijeće bez kojeg ne mogu ostvariti sve ono što imam u planu. Također ću, ukoliko mi pružite podršku, biti Vaš glas i u Županijskoj skupštini. Zazivali ste mlade – eto nas!
Kao što sam nebrojeno puta izjavila: Izađite na izbore kojoj god političkoj opciji pripadate jer je najveće oružje demokracije upravo – kemijska olovka i papir!