Hajduk je uspio u onome osnovnom što se tiče utakmice protiv Gorice: pobijedio je prvo od Gattusovih proklamiranih dvanaest finala i to bez svoga talismana Marka Livaje, koji je grizao nokte na tribinama gledajući kako VAR i sreća obilato miluju njegov klub. Štoviše, Hajduk je još jednom pobijedio bez osobite igre bivajući podređen u najvećem dijelu utakmice. Momčad Marija Carevića je na Poljudu pokazala puno više, imala 62 posto posjeda, bolje prilike za golove, a uz to ih je VAR dvaput osakatio.
Ne, ne kažemo da suci u VAR sobi nisu bili u pravu, vjerojatno jesu bili u pravu u obje sporne situacije, poništenim golovima Ndockyta, pa Čuića. Prvi put je i sudac Lovrić išao provjeriti ruku Elezija prije nego će asistirati Ndockytu, drugi put je bivši i nedokazani napadač Hajduka Čuić izgleda bio u zaleđu prije nego je primio loptu, izbacio Dialla iz ravnoteže i zakucao pod gredu. Lopta je prešla crtu u punom obujmu, tu nije ništa sporno, ali VAR je otkrio minimalno zaleđe, povukao crtu i umjesto 1:1 na odmor se otišlo sa sretnih i spretnih 1:0 za Hajduk. Upalila je kontra, gubitak lopte Bralića oko centra i Sigur je povukao 30-ak metara, pravovremeno proigrao Mlakara, a ovaj zabio svoj prvi gol od povratka iz Pise na posudbu. Ovoga se tjedna u najavi utakmice pitalo tko će nadomjestiti Livaju, Mlakar ili Rusin. Mlakar je dobio prednost, zaigrao od početka, dok Ukrajinac nije niti ulazio s klupe, nego je Gattuso odnekuda izvukao već zaboravljenog Trajkovskog.
U nastavku je bilo ipak nekako mirnije, Hajduk je unatoč pritisku Gorice kontrolirao susret i u 68. minuti povećao prednost. Sreća se osmjehnula Hrgoviću, općenito Hajduku. Sjajan udarac mladog beka odsjeo je na stativi, lopta se odbila i u glavu pogodila ležećeg Banića, pa od njega otišla preko crte. Eto, silnog veselja za Hrgovića i nevjerice na licu Banića, još jednog aktera u redovima Gorice s hajdučkom pozadinom. Prošle jeseni je obranio jedanaesterac Livaji i sačuvao pobjedu Gorici, sada je upoznao drugu stranu medalje.
Pred kraj je Šlogar zatekao nespremnu obranu Hajduka, pa smo u posljednje dvije minute svjedočili panici kako da se sačuva pobjeda i tri boda za skok na vrh uoči Jadranskog derbija na Rujevici. Sve se dobro završilo. I jednostavno ne možemo odoljeti da ne napišemo kako bi bila neprocjenjiva šteta ne postati prvak Hrvatske kad te ovako ludo „ide karta“. Od VAR-a, sreće, čega sve ne… Bila je ovo sretna 13. pobjeda, 9. ožujka Hajduk je zasjeo na prvo mjesto, pa koliko god mu uši parale opravdane kritike o groznoj igri, tablica je neumoljiva.