Prvi ožujka koji pada ove subote trebao bi se u povijesti Hajduka slaviti kao blagdan, jer na taj datum Bijeli su 1995. godine igrali četvrtfinale Lige prvaka. Prva utakmica s Ajaxom (0:0) bila je u Splitu prije ravno 30 godina, poljudski sastav bio je strašan, a predvodio ga je trener Ivan Katalinić, najtrofejnija osoba u slavnoj prošlosti kluba iz grada pod Marjanom.
Stoga smo se za ovu okruglu obljetnicu s legendarnim Katom prisjetili tog vremena, a prigoda smo iskoristili i za komentar aktualnog trenutka Bijelih te zanimljive utrke za prvaka.
Trideset je godina od te utakmice u Splitu. Vrijeme je proletjelo… Što Vam prvo pada na pamet kada se sjetite tog dana? Sigurno ste s ovim odmakom i ponosni jer takvih uspjeha kasnije nije bilo?
-Prva stvar je da je to najveći uspjeh Hajduka od samostalnosti Hrvatske do dana današnjeg. Nije te godine bilo pitanje samo Lige prvaka, jer smo tada osvojili i dvostruku krunu. Ta dvostruka kruna vrijedi više, jer smo je mi prvi osvojili u Hrvatskoj, to je odjeknulo. Malo se priča o 1994. godini kad smo bili prvaci s domaćim igračima. Poslije su se vratili Asanović, Štimac, Vulić, Gabrić, Andrijašević, Vučević, uz pojačanja Meštrovića i Vuicu te domaće igrače Rapaića, Praliju, Mornara, Butorovića, Ercega, a bio je tu još Peršon, dok smo Hibića doveli kao izbjeglicu. Ali 1994. godina kada nam je dala pravac kad smo imali Računicu, Španjića, Putnika, Balajića, Koznikua, Mihačića, Mišu, Slavicu, Vladislavića, Osibova, Praženicu… Iako smo bili po igračkom kadru slabiji od Dinama, bili smo prvaci, te vidjeli da se može.
To je pravi recept vraćanja nekadašnjih igrača?
-Je, ali sad se vratio Livaja, pa Perišić koji su tu domaći, pa se nije zaokružilo uz svoje igrače nego propale strance, tako bih rekao. Oni nemaju gdje, ond dođu ovdje i tek se vidi tada da nisu pojačanja. Mislim da se to Hajduku ne bi smjelo događati. Liga prvaka koju smo igrali je najveći uspjeh igrača koji su se kasnije prodali u Englesku, otišli su svi koji su mogli otići.
Najtrofejnija ste osoba u Hajdukovoj povijesti?
-Istina, imam 21 trofej što kao igrač što kao trener. Govore mi da su 22, ali ne brojim 2005. godinu jer sam vodio samo pet utakmica, to su napravili drugi treneri. Tada sam im rekao kad sam odlazio da će Hajduk biti prvi, što se na kraju pokazalo točnim. Svi treneri i rukovodstvo su zaslužni za tu titulu. Nitko se nije nadao da će proći 20 godina od posljednje titule. Isto tako smo mi govorili kad smo bili u Ligi prvaka da će se teško to ponoviti za idućih deset godina, poznavajući finacije, a bilo je još i ratno vrijeme, to ponoviti. A vidite koliko se to prdužilo.
Da, od tada je u grupnoj fazi Europske lige Hajduk bio samo u sezoni 2010/11…
-Tako je, 15 godina Hajduk nije ušao u skupinu. To je šteta za klub.
Slažem se. S obzirom na tradiciju i broj navijača, talente koji se rađaju..
-Mislim da je tu krivo počelo. Sjetim se one parole koja je visila na sjeveru da je rezultat trend, a da su važni ideali. Mislim da to ne drži vodu. Važan je rezultat, naročito u današnjem vremenu. Jer kako ćeš dovesti igrača ako nisi prvi ili ne napraviš iskorak u Europi. Ne može se bez toga financijski podnijeti plaćati sve ove igrače. To su ogromne pare. Evo sad su Hajduk i Dinamo loši, ispali su iz Kupa i ne znam gdje ide balun s ovolikim brojem stranaca kojima se daje ogroman novac. To nije perspektiva Hrvatske nogometne lige. HNL bi se trebao osloniti na omladinske pogone, to joj je jedini opstanak.
Vratimo se malo na Ajax, odigrali ste 0:0 na Poljudu, izgubili 3:0 u Amsterdamu, a oni su tada bili najjači, uzeli su trofej…
-Nama je bilo važnije tu utakmicu što lišije proći. Nisam se toliko pripremao, jer sam znao da ne možemo izbaciti Ajax. Bili su prejaki u to vrijeme, najjači u Europi, osvojili su naslov, iduće igrali finale. Pripremao sam momčad za osvojiti prvenstvo ponovno. Eto, osvojili smo ligu i Kup, pokazali da smo najjači i zasluženo uzeli dva trofeja.
Svira li Vam na mobitelu još himna Lige prvaka kad zvoni?
-To je uvijek kao sjećanje na ta vremena. Otkad su se pojavili pametni telefoni, ne skidam tu muziku. Ipak me to posjeti na te dobre dane.
Kako vidite utrku u prvenstvu, imali Hajduk još uvijek izgleda za titulu ili je Rijeka predobra? Sad je derbi u Maksimiru…
-Hajduk s bodom u Maksimiru skupa s Rijekom, ima izgleda. Ako Dinamo ne dobije ovaj derbi, puno bi zaostao, kola do kraj bit će sve manje. A i Rijeka ima teško gostovanje kod Gorice u subotu. Hajduk ima priliku ako dobije u Zagrebu u što vjerujem gledajući utakmice, jer je Dinamo u nokdaunu. A pitanje je hoće li Rijeka dobiti nakon teške utakmice u kojoj se potrošila na Poljudu. Sve je otvoreno. Rijeka igra u subotu, znat će se prije Derbija u nedjelju kako će biti u Maksimiru. Može biti pritisak da jedni i drugi moraju dobiti.
Hoće li biti nešto organizirano povodom 30 godina utakmice s Ajaxom ili će Vas iznenaditi igrači?
-Mislim da ćemo mi sami nešto pokušati napraviti ako to bude moguće. Nije danas lako sastaviti dva čovjeka, a kamoli toliko. Najviše me je na to ponukalo to što je umro Tonći Gabrić. Bili smo prije njegove smrti na zajedničkoj večeri veterana kada je bila utakmica s Vitesseom, tada je on pitao hoćemo li napraviti nešto za 30 godina od četvrtfinala. Bilo bi lijepo da se nešto napravi i zbog njega, pa da bude uspomena igračima koji su to zaslužili – za kraj će legendarni Kate.