Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovat će na obilježavanju 25. obljetnice ustrojavanja Počasno-zaštitne bojne. Tim povodom bit će uručene nagrade i pohvale pripadnicima Počasno-zaštitne bojne te beretke novim pripadnicima bojne, piše N1.
-To je dosta pristojno napisano i vrlo implicitno sadrži i priznanje da su dosad opstruirali. Ovo što je netko zamislio je dobra namjera, ali to nije dovoljno. O njima se ne mogu konzultirati ljudi koje poštujem, ali su tehničke osobe. Ovdje treba zauzeti stajalište o pitanjima rata i mira, kaok će Hrvatska reagirati. Neću se pozivati na rezultate izbora tisuću puta kao Plenković. Moramo surađivati, moramo izravno razgovarati, ne moramo stalno, ne moramo se voljeti niti se volimo, ali ovo nije love story, ovo je ozbiljan posao, kaže Milanović.
-Amerika je bila naš zaštitnik do jučer. Što se promijenilo? Nešto se promijenilo. Ne treba se voditi za najglasnijim, najhisteričnijim u Europi. Treba biti solidaran i lojalan, ne raditi nikom iza leđa, ali da ćemo automatski dizati ruku za nešto što je osmislio neki odjel u EU-u, to ne dolazi u obzir, govori.
-Kako će glasati hrvatski predsjednik u UN-u? Ja još nisam dobio ništa za mjesec dana. Još nismo dobili ništa. Radite to bez mene, ja to moram potpisati. Netko na kraju dana mora dići ruku u ime Hrvatske. To je osoba koja je platnom spisku i koju su imenovali predsjednik i premijer. Mi pet godina nismo izabrali nikoga, taj posao rade ljudi koji premijer bira, to su ljudi koji njemu duguju odanost. Ako se premijer i ja oko nečeg ne slažemo, tom slučaju hrvatski predstavnik glasa suzdržano. To samo tako može funkcionirati. Vlada vuče sve konce po pitanju članstva u EU-u i to će tako ostati. Ali mora biti neka ravnoteža. Ovo je dobar početak, ali nije dovoljno. Neke stvari za budućnost moramo dogovoriti, kaže.
-U ime Hrvatske ne može govoriti Urusla von der Leyen, Kaja Kallas. Činovnici. Najvišeg ranga, ali činovnici, kaže Milanović govoreći o vanjskoj politici. Kaže da je nacionalna sigurnost najintimniji prostor svake nacije.
-Prvo ćemo se mi dogovoriti pa onda dalje, kaže.
Predsjednik kaže da ne bi bio loš početak to da veliki misle isto. “Gdje smo tu mi”, pita se.
Osvrnuo se i na Donalda Trumpa. Kaže da kod američkog predsjednika ima dosta osobnog i da se preko Ukrajine prelamao i njegov odnos s Joeom Bidenom. “previše je toga osobnog, možda i želje za revanšom. Stvar se preselila u Vijeće sigurnosti. Tri godine tamo nije mogla ući jer je Rusija imala veto”, kaže.
Na pitanje o sigurnosnim jamstvima Ukrajini, Milanović kaže:
-Prije dvije godine sam u više prilika na više događaja govorio da je ovaj sukob u Ukrajini sukob Moskve i Washingtona preko grbače Ukrajine i da će se na kraju rješavati između njih. Nisam ni slutio da će Trump opet postati američki predsjednik. Nisam šahist, ali to je vrsta igre. Vidiš figure, imaš neko iskustvo, jasno je da je to rusko-američki rat preko grbače Ukrajine. To govorim već tri godine i osjećam se loše jer sam dobro prognozirao. Tko će doći u Ukrajinu i koje će oružje nositi, ovisi o Moskvi.
-Rusija nikad neće prihvatiti 30.000 peace keepera francusko-engleskih. Ja bih volio da hoće, ali neće. To su neki snovi unuka onih koji su vodili Krimski rat. Besmisleno je o tome razgovarati, bitno je da se Ukrajini da mogućnost da živi, da mladi prestanu ginuti. To je Europa priuštila Ukrajini zadnje tri godine. Sad je teško izaći iz toga i sačuvati obraz. Sve je počelo samo jer netko nije htio reći jasno da Ukrajina neće biti članica NATO-a, kaže predsjednik.
Rusija je, govori, jača, ekonomski neovisnija, vezala se uz Kinu.
-Ima gospodarski rast i neobjašnjivu proizvodnju oružja. Kakvo podcjenjivanje Rusije, prema kojoj nema nikakav emocionalni odnos. Sve ono što smo slušali prije tri godine se nikad više ne bi smjelo ponoviti u politici Zapada. Koji se prekjučer raspao jer nije kolektivan, govori. Dodaje i kako je Trump upozorenje za nas da nema sigurnih stvarni.
Na pitanja o slučaju Josipa Dabre, Milanović kaže:
-Institut pritvora, ne zatvaram te, nego te pritvaram, manipuliram tvojom slobodom. To je atak na ljudska prava osumnjičenika, ali u interesu postupka se to tolerira da bi se postigao viši cilj, kaže.
-Netko mu je to nasadio, to je tako očito, netko s kim je bio blizak ranije. Ima li tu elemenata kažnjivosti? Mislim, ima. Ali treba li čovjeka ‘ćuzirati’? E, to je pitanje. Ja znam da saborski zastupnici u jezivom strahu da im se ne zalijepi etiketa da su protiv neovisnog pravosuđa samo dižu ruku. Možda da malo razgovaraju i vide zašto se traži oduzimanje slobode njihovom kolegici ili kolegi, kaže.
-Prije mjesec dana smo vidjeli Dabrinu Valpurginu noć. To je bio čisti Wagner u kukuruzu. Čemu će tu sad pritvor doprinijeti? On u mjesec dana nije mogao razgovarati s dva prijatelja. Kakav utjecaj na svjedoke? Opasnost od ponavljanja kaznenog djela? ma nemoj. Od bijega? Pa gdje će pobjeći’, u Dunav? Nema nijednog razloga da se tog čovjeka pritvori, to se zove zastrašivanje. DP me nije podržao, Dabru ne znam, gledam što se događa i pozivam zastupnike, namigujem im, da razmišljaju o tome stvarima. I djecu odgajamo da kažu ne, da ne kažu uvijek da. Pa ako te ne slušaju, briši, crta. Zastrašivanje, ništa drugo. Propitujmo sve, pita se Milanović. Dodaje i da je jasno da Dabro nije pucao manevarskom municijom i da će morati odgovarati za to.
-Ali baš da ga treba povlačiti po pritvorima, to ne, kaže.