Skupina praških studenata osnovala je Hajduk koji je 1911. godine dobio dozvolu Carskog namjesništva u Zadru, pa se 13. veljače vodi kao službeni datum osnutka kluba slavne povijesti.
Stoga je ove godine središnja proslava u Zadru gdje će biti promovirana knjiga klupskog kroničara Jurice Gizdića „Osnutak HNK Hajduk“, otkrit će se spomen ploča 114-godišnjaku u čast, a navečer u Splitu na stadionu organizira se besplatno razgledavanje Poljuda koje počinje od 19.11 sati.
Bilo je i većih proslava u prošlosti, ova nije okrugla da bi se organizirala utakmica s Barcelonom kao za stoti rođendan, ali razloga za slavlje ima, jer Hajduk je na prvom mjestu na rođendan što mu nije uspjelo od 2005. godine kada je posljednji put bio prvak Hrvatske.
A navijači koji će zaželjeti želju prilikom puhanja 114 svjećica ili možda paljenja 114 baklji, jasno znaju što ih zanima.
To je titula prvaka koju su propustile generacije u dominaciji Dinama te jednom slavlju Rijeke, stoga bi ovo trebala biti prigoda koja se ne propušta. Međutim, povijest nas uči da je Hajduk u prošlosti često znao „us..ti kada je to najviše potrebno“ kako se jednom izrazio kapetan Goran Milović, pa je ta njegova izjava ušla u legendu.
I on je legenda, ali ne kao Frane Matošić, Luka Kaliterna, Vladimir Kragić, Bernard Bajdo Vukas, Leo Lemešić, Vladimir Beara, Andrija Anković, Pero Nadoveza, Ivica Hlevnjak, Ivica Šurjak, Jurica Jerković, Ivan Buljan, Dražen Mužinić, Luka Peruzović, Ivan Katalinić, Vilson Džoni, Tomislav Ivić, Stanko Poklepović, Ivan Gudelj, Zoran Vulić, Zlatko Vujović, Blaž Slišković, Ivan Pudar, Robert Jarni, Slaven Bilić, Igor Štimac, Alen Bokšić, Ante Miše, Aljoša Asanović, Igor Tudor, Milan Rapaić, Ivica Mornar, Tomislav Erceg pokojni Tonći Gabrić, Stipe Pletikosa, Darijo Srna,, Zvonimir Deranja, Dean Računica, Niko Kranjčar, Senijad Ibričić, Mijo Caktaš i mnogi drugi za koje bi trebalo o-ho-ho prostora za nabrojiti im sva imena.
Hajduk ima 17 titula prvaka u Jugoslaviji i Hrvatskoj, ali bi ova bila zaista posebna, jer se dugo čeka. Često kapetana posljednje generacije koji je podignuo trofej, legendarnog Hrvoja Vejića, pitaju kada će ga netko skinuti, a i on je nedavno na dodjeli priznanja Marku Livaji za najboljeg igrača HNL-a, predsjedniku Ivanu Biliću poručio da je više vrijeme da ga netko naslijedi jer prošlo je još malo pa 20 godina.
Ako je netko zaslužio odvesti ovu generaciju do kraja onda je to svakako Livaja, izvanserijski igrač koji rijetko ima podršku ostalih u momčadi Gennara Gattusa, trenerskog pragmatičara i natjecatelja koji igra na rezultat.
Neka je skup, ali nema cijene koliko bi titula prvaka značila Hajduku i vojsci navijača koja pjeva „Samo jednu želju imam…“
I ako ima neke simbolike, možda će baš sreća potrefiti Gattusa, svjetsku nogometnu veličinu koji se odlično uklopio u Prgavu familiju jer je i sam takav.
Njegova karizma, unatoč samo jednom trenerskom trofeju, Kupu s Napolijem, bila je jedno vrijeme glavna vjera da se može do titule, no sada je malo poljuljana jer mu je igra neuvjerljiva.
Ali ako uspije prodrmati Ivana Rakitića, Stipu Biuka, dobiti nešto od Rokasa Pukštasa, iskoristiti potencijal Bruna Durdova i Dominika Prpića, naći pravo mjesto Niki Siguru te da još se uklope Michele Šego, Jan Mlakar i Nazarij Rusin, moglo bi to biti dobro.
Test je već u subotu u Puli s Istrom 1961, uz pobjedu bi se Hajduk sigurno zadržao na prvom mjestu pred seriju teških utakmica koje slijede.
Prvo Osijek u prvenstvu i Rijeka na Poljudu u Kupu, pa potom derbi u Maksimiru s Dinamom, sve su to utakmice nakon kojih ćemo biti pametniji po pitanju trofejnih ambicija Bijelih koji danas slave veliki dan, a najbolji poklon čeka se na kraju sezone kada igraju posljednje kolo u Šibeniku.