Božić je kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista. Riječ “Božić” dolazi od izraza “mali Bog”, koji u kršćanstvu označava blagog, dobrog i bliskog Boga, dostupnog čovjeku. Tradicija slavljenja Isusova rođenja postoji od davnina, a dan Isusova rođenja smatran je početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnog Rimskog Carstva, Božić je bio prvi dan nove godine u gotovo cijeloj Europi. Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao službeni datum početka nove godine.
Na blagdan Božića, od 5. stoljeća, slave se tri mise: polnoćka, zornica i poldanjica. Polnoćkom i zornicom čita se izvješće o događaju Božića s njegovim povijesnim kontekstom, dok se na poldanjici ističe Proslov iz Evanđelja po Ivanu: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.”
Nakon Božića, slijede blagdani Svetog Stjepana, Svetog Ivana, Nevina dječica (Mladenci) i Stara godina.
Božić je, kao kršćanski blagdan, specifično obilježen u svakom narodu, često kao dio etnografske baštine. Otajstvo Božića također se odražava u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, s naglaskom na običaje i božićne pjesme koje su prepjevi božićnog evanđelja i kršćanskih vjerskih istina.
Hrvatski božićni običaji
U južnohrvatskim krajevima tijekom božićnog vremena bio je karakterističan običaj biranja kralja. Običaj biranja kralja ili kneza smješten je između Božića i Sveta Tri Kralja, a najčešće se odvijao dva dana nakon Božića. Osoba izabrana za kralja nosila je štap i krunu. Ovaj običaj, koji je bio simbol vlasti i čašćenja, počeo je nestajati u prvoj polovici 20. stoljeća.
Etnolozi smatraju da je običaj izbora seoskoga kralja ostatak drevne tradicije koja se povezivala s izborom narodnih vladara.
Božićna pšenica, badnjak i slama
Običaj sijanja božićne pšenice, simbol života i plodnosti, sačuvan je do danas. Pšenica se sije na blagdan Sv. Barbare ili Sv. Lucije, a do Božića naraste i ukrašava božićni stol. Pšenica se često stavlja pod bor, uz jaslice ili u kutu sobe. Običaj je također obuhvatio ukrašavanje pšenice hrvatskom trobojnicom, a nakon Božića se pšenica daje pticama, jer se ništa iz svetog doba ne smije baciti.
Do danas su nestali mnogi božićni običaji, poput unošenja badnjaka i rasprostiranja slame pod blagdanskim stolom na Badnju večer. Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično radio glavar kuće, označavao je službeni početak proslave Božića. Badnjak, koji se u nekim krajevima sastoji od tri velika panja, unosi se u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Tri panja simboliziraju Sveto Trojstvo, a njihovim žarom zapale se svijeće u kući.
Također, iako običaj ukrašavanja božićnog drvca nije bio prisutan u Hrvatskoj do 1850. godine, u njemačkim pokrajinama ovaj običaj datira od 16. stoljeća.