RAZLOZI ZA OPTIMIZAM

Evo zašto će Hajduk u svibnju proslaviti titulu prvaka nakon dvadeset godina

U nedjelju se spustio zastor na prvi dio HNL sezone, a Filip Krovinović je postigao najvažniji od svojih osamnaest golova u dresu Hajduka. Na ulasku u sudačku nadoknadu „najbolji dobri dečko u bijelom dresu“ popravio je još jednu nedopustivu obrambenu pogrešku momčadi, kakvih je u posljednjih sedam utakmica bilo previše, pa se Hajduk ipak bodovno izjednačio s Rijekom i na stanku otišao zadovoljan. Zašto ne bi bio zadovoljan kad je itekako u igri za titulu prvaka? Izjednačen s Rijekom (na kraju će ionako odlučivati međusobne utakmice, ako su klubovi bodovno izjednačeni – za sada su na dva međusobna remija) i sa sedam bodova više od Dinama, koji će na početku godine juriti plasman u eliminacijsku fazu Lige prvaka. Hajduk je, reći će pesimisti, lani također imao sedam bodova više od Dinama i nešto manje od Rijeke, no oba su ta kluba imala zaostale utakmice, Modri čak dvije. Sada je slika realna, nema zaostalih utakmica, a sedam bodova je ipak sedam bodova. To su tri utakmice za bodovno nadoknaditi, pišemo o Dinamu, kojega je Hajduk dvaput pobijedio sa slatkih 1:0.

Hajduk, po nama, može samo rasti na proljeće, bez obzira kakav će biti zimski prijelazni rok, makar bismo stavili ogradu na eventualnu prodaju Dominika Prpića. Može i to, ali samo s odgodom. Većina medija nagađa da će Hajduk pokušati unovčiti talent 17-godišnjeg Brunda Durdova, čija je cijena u ovoj polusezoni narasla više od dvadeset puta. I koliko god mi suze ronili za Durdovom (jer koliko bi tek vrijedio tri godine kasnije?), nekoga se očito mora prodati da bi klub financijski opstao. Durdova, nagađamo, Hajduk može prodati tako da ostane u Hajduku, možda i do 18. rođendana. To su sfere Francoisa Vitalija, čije prve poteze kao prvog čovjeka struke očekujemo s nestrpljenjem. Ali, baš velikim nestrpljenjem. Čovjek je od početka rujna dobio priliku srasti s klubom, gradom, regijom… da ne nabrajamo dalje i već je mogao shvatiti gdje je došao nakon što je kroz karijeru operirao kroz Francusku i Belgiju.

Hajdukov prostor za napredak? Konkretno? Nekako se od početka ere Gennara Gattusa naglašava da je došao kako bi uveo red, rad i disciplinu. Čega se on držao, a ceh su – s većim ili manjim posljedicama – plaćali Emir Sahiti, Ivan Perišić (jedan transferiran, s drugim raskinuta suradnja), Leon Dajaku, Zvonimir Šarlija, Rokas Pukštas, Yassine Benrahou, opet Dajaku… Možda smo nekoga zaboravili? Pada nam na pamet Mate Antunović. Realno, nije dobio priliku dokazati se. Možda zato što nije produžio ugovor?

Da se vratimo na teren. Hajduk je u 24 utakmice (prvenstvo, kup, Europa) primio samo petnaest golova i lako je zaključiti da je to šampionski prosjek. Koliko god igra prema naprijed djelovala neuvjerljivo, objektivno, djeluje i gore od toga, Hajduk je stabilnost i rezultate gradio obranom. Makar je ona posrtala, pogotovo prema kraju sezone. Statistički, od tih petnaest golova pet ih je palo nakon prekida (dva u Osijeku), jedan iz jedanaesterca, a tri su zabili sami sebi (Uremović protiv Gorice – svejedno pobjeda, Kalinić protiv Lokomotive – svejedno pobjeda, Lulić protiv Rijeke – na kraju 2:2). To je debelo iznad pedeset posto i to nije normalno, ali baš u tome vidimo prostor za napredak. Naše je mišljenje da će Gennaro Gattuso iskoristiti kratke pripreme da bi još više učvrstio obranu, jer stalno govori kako je prihvatio način obrane prekida kakav je postojao kad je došao, makar on preferira drugačiji stil (zonska obrana).

Napad? Što se napada tiče, tu već četiri godine čekamo nekoga tko će se pridružiti i dati ruke Marku Livaji (83 gola, 41 asistencija – nestvarno!). Je li rješenje povratak Jana Mlakara ili će Stipe Biuk osvijestiti da mu godine prolaze, a on je sve lošiji i lošiji, to mora detektirati stručni stožer, ali i sami igrači kao što je spomenuti Biuk.

Još jedan razlog za optimizam jest da Hajduk u najjačim utakmicama, s tri najveća rivala, ima najbolji učinak. Dvije pobjede nad Dinamom, pritom je ona u Maksimiru krucijalna – apsolutno najvažnija u turbulentnoj 2024. godini – dva remija s Rijekom, pobjeda i remi s Osijekom. Ona u Maksimiru se dogodila nakon što je otkaz dobio sportski direktor Nikola Kalinić, a nekako se očekivalo da će to biti kraj Gennara Gattusa. Ne zaboravite, Hajduk je prije toga bio eliminiran iz Konferencijske lige od Ružomberoka!? Umjesto toga, spletom okolnosti, dobili smo Hajduka koji će se boriti za titulu prvaka. Realno, nama ne treba više i imamo osjećaj da je to puno bolje od lanjske situacije.

POSLJEDNJE DODANO: