Mario Tomasović, nekadašnji čelnik splitske HVIDRA-e komentirao je predsjedničke izbore, pritom se najviše pitajući kome smeta kandidat desnog spektra, Tomislav Jonjić.
Njegov komentar prenosimo u cijelosti:
Od polovice svibnja ove godine otkako je najavio kandidaturu za predsjednika RH do ovog finiša predizborne kampanje, Tomislav Jonjić je prošao put, koji bi se najbolje mogao opisati čuvenom Senekinom izrekom: Per aspera ad astra. Ili prijevodu: “Preko trnja do zvijezda”.
U njegovu slučaju, figurativno kazano, taj put, trnovit i pun medijske drače, servirali su mu upravo mediji koji sebi tepaju kako su, eto, slobodni, neovisni, pluralni, demokratični i slično, a zapravo su sama negacija tih pojmova i uloge koju bi trebali imati u jednom suvremenom i demokratskom društvu.
Dakako, samo naivni mogu misliti kako je to pitanje isključivo uređivačke politike medijskih kuća u Hrvatskoj, nekakvog iščašenog pogleda na društvenu zbilju i da to sve skupa savršeno ne koincidira s centrima političke, financijske i gospodarske moći u državi Hrvatskoj.
U tom grmu leži zec, rekao bi naš narod.
Političke, ne elite, nego oligarhije, lukavo, izbornim zakonodavstvom uzgojene u dva naizgled suprotstavljena tabora su među sobom podijelile svu društvenu moć, ne ostavljajući prostora trećima kako ih ne bi uznemiravali u njihovim privilegijama i silnim sinekurama koje uživaju.
Dr.sc. Tomislav Jonjić, odvjetnik sa zagrebačkom adresom, publicist, hrvatski branitelj i doktor povijesnih znanosti, svojom kandidaturom je upravo uznemirio navedene tabore.
Do sada neviđena medijska blokada, cenzura iz vremena olovnog komunizma, te posvemašnja sabotaža vladajućeg mainstreama najzornije svjedoči o njihovu strahu i panici pred jednim mirnim, kulturnim i obrazovanim čovjekom.
Zašto je tomu tako?
Zato što on svojim nastupima, porukama, govorom i ukupnim političkim držanjem razotkriva sav jad i bijedu tih političkih oligarhija, koje, evidentno je, desetljećima parazitiraju na političkom i društvenom korpusu nacije.
On je njihov politički antipod.
Prevedeno, sve što oni nisu – on jest.
I obratno.
Naravno, da njegov politički habitus kao i program koji je predstavio ruši potemkinova sela kvazi desnih i kvazi lijevih “graditelja” naše svijetle budućnosti, da se poslužim jednom ideološkom kovanicom.
Ako i ne uđe u drugi krug, te ostane ispred vrata velike političke pozornice, to i ne će biti kraj svijeta.
Dapače.
Duboko vjerujem i znadem da vrijeme ljudi poput Tomislava Jonjića i hrvatskih sinova dolazi.