Ostvariti svoje snove najljepša je moguća realnost, a to se jedino može uz puno predanosti, rada i ljubavi. Jedno bez drugoga ne ide, a to najbolje zna i mladi glumac Josip Ledina, koji je svoju hrvatsku adresu zamijenio onom francuskom o kojoj je oduvijek sanjao. Diplomirao je glumu na ADU u Zagrebu u klasi Krešimira Dolenčića. Dobitnik je nagrade ”Ivo Fici” za najbolje glumačko ostvarenje mladih do 28 godina. Poznat je po svojoj autorskoj predstavi zajedno s kolegicom Josipom Anković, ”Fešta” koja je proteklih godina gostovala u svakom dijelu Lijepe Naše.
Ostvario je ulogu u četvrtoj sezoni ”Crno bijelog svijeta”, igrao u ”Šestom autobusu” kao i u popularnoj seriji ”Šutnja”. A najveće postignuće, za sada, uloga je u francuskoj seriji ”Greek Salad” koja mu je promijenila put u formativnim umjetničkom godinama. Audicija za seriju trajala je preko pola godine. Producenti su tražili glumce po cijeloj Europi, a na kraju su odabrali mladog Splićanina koji je ulogom Zorana oduševio sve ljubitelje serije. Snimanje je trajalo šest mjeseci u Ateni, a serija je premijerno prikazana na Series Mania Festivalu te na streaming platformi Amazon Prime.
-Serija je izrazito popularna u Francuskoj kao i u ostalim frankofonim državama svijeta, zahvaljujući zvijezdama koje igraju u seriji, poput Romain Duris, Kelly Reilly, Cecile de France, Aliocha Schneider, kao i redatelja Cedric Klapisch koji ima kultni status u europskoj kinematografiji.
Upravo je rad na projektu Greek salad potaknuo Josipa da se preseli u Pariz i tamo potraži svoj internacionalni glumački put.
–Da, preselio sam u Pariz u ožujku ove godine na nagovor pariškog agenta i nekoliko producenata koji smatraju da bi moj talent mogao doći do izražaja u Parizu koji je prijestolnica europske kulture, ali i vrata za američku scenu.
Zbog čestih obaveza koje još uvijek ima u Hrvatskoj, živi na relaciji Pariz-Zagreb, a u prosincu je na poziv umjetničkog ravnatelja INK-a Matije Felina ostvario ulogu u predstavi Istarskog narodnog kazališta “Tepih na ražnju”. Riječ je o predstavi hrvatske autorice Jasne Žmak, a oduševila je tamošnju publiku. Raditi na više stvari od jednom i balansirati obaveza nije lako priča nam Josip. Ali ovom mladom glumcu, elana i želje za radom nikada nije nedostajalo.
-Zbog selidbe u Pariz ove sam godine kazalište stavio u ”drugi plan”. I neizmjerno mi je nedostajalo. Nijedan glumac ne može bez kazališta. Presretan sam da me je Matija Ferlin, naš renomirani umjetnik koji ima bogatu inozemnu karijeru, pozvao u INK. Poziv pogotovo cijenim jer se nismo znali prije ovog projekta. Nikako nisam htio propustiti tu priliku upoznati ga i surađivati. Predstavu je režirao Hrvoje Korbar, a probe su bile kreativne, lake. Uživao sam ponovo biti na ”daskama koje život znače”. Zanimljiv je bio ovaj mjesec jer sam trebao biti na tri mjesta u isto vrijeme. Ali uz veliku ljubav prema svom pozivu i dobru organizaciju sve je lako.
Život u Parizu za njega je jedna velika avantura, a to mu za njegov živi duh i energiju koju ima u sebi itekako odgovara. Pariz je grad brojnih mogućnosti, ali se mlad čovjek u gradu svjetla, ljubavi, blještavila, luksuza može lako izgubiti, priča nam Josip.
Fokus mu je na učenju francuskog i filmskim audicijama. Iako je prošlo već osam mjeseci otkako se preselio u Pariz, tamo je bio svega četiri puna mjeseca u komadu radi poslova u Hrvatskoj. Sada već govori francuski, ”rukama i nogama” jer je vrlo težak jezik. Ali, to ga ne sprječava u daljnjem razvoju.
-Francuski sam počeo učiti kad sam sletio u Pariz. Trebalo je i hrabrosti za takav potez. Iako imam
veliku podršku svojih prijatelja i bliskih ljudi, većina ih je bila sumnjičava. Prošlo je osam mjeseci
otkako sam preselio, a možda sam sve skupa bio četiri puna mjeseca zbog poslova u Hrvatskoj. Sada već govorim francuski, što se kaže i rukama i nogama, težak je jezik, ali uspijevam. Čak su mi
prijatelji Francuzi rekli da imam arapski naglasak. Ni balkanski ni ruski, nego arapski. To mi je bio
znak da moram smanjiti odlazak na kebab kod prijatelja Maziga (smijeh). Jezik učim na ulici, u školi gdje god. Ne sramim se govoriti.
Neusporediva razlika je između hrvatskog i francuskog glumačkog tržišta. U Parizu se dnevno odvija minimalno pedeset audicija. Josip kad god ima priliku odlazi na audicije jer mu je to ogledna točka da zna kako stoji s jezikom. Uspjeti kao hrvatski glumac na francuskom tržištu nije lako, a Josip je upravo završio snimanje prvog dugometražnog filma na francuskom jeziku.
-Bio sam na setu s velikanima francuskog glumišta i redatelj je poznat, nažalost zbog ugovora u tajnosti ne smijem više reći. Uz to sam snimao jednu seriju u Beogradu. Početkom 2025. čekaju me još neka snimanja u Zagrebu i Beogradu, ali o tom po tom., kaže Josip koji nije htio puno otkrivati svoje planove.
Pariški dani ispunjeni su mu anegdotama tako da u slobodno vrijeme piše i monodramu inspiriranu svojim životom u Francuskoj. Ovaj svestrani umjetnik nema namjeru stati, već graditi svoj glumački put polako. Kaže kako je za svaki veći potez i promjenu potrebna hrabrost, stoga svim mladima poručuje da se usude probati ono što sanjaju i vjeruju u sebe.
-Budite hrabri, uporni i odvažni, usudite se živjeti svoje snove! Naoružajte se strpljenjem i kada vam se čini nešto kao neuspjeh, znajte da vas iza ugla nešto bolje čeka., zaključio je Josip.
Ovaj programski sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija iz programskog razdoblja u 2024. godini.
